nedjelja, 09.03.2008.

Dolazak

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.

Image Hosted by ImageShack.us

Večeras visoko gore, negdje među Anđelima (za ptice previsoko a kamo li za ljude) gledajući svjetla Zagreba kako ostaju iza mojih leđa poželjela sam viknuti jako, najjače da me čuje cijeli Svijet…
SRETNA SAM….
Kako sam sretna onim što jesam i onim što imam….
Pa Ti zahvaljujem večeras (i uvijek) na životu i mogućnostima koje sam imala i iskoristila, na svim polascima, na onome što imam i što jesam….na svakom udahu koji se ponekad tako beznačajnim čini a koji je sve (probajte ne disati).
Zahvaljujem na znanju koje je temelj mene i kojem vjerujem, putovima koje prolazim i kojima ću poći (jer uvijek se krećemo-zar ne?).
Ponekad se sreća i dom čine tako izvjesnima i kao da su tu na dohvat moje ruke….
Dok putujem večeras kući iznad svega Ti zahvaljujem na ljudima koje ljubi moje srce.
Doći će još bezbroj tuga i bit će još tko zna koliko pogrešnih procjena i skretanja u mom životu ali sa mnom na njima ruku pod ruku hodaju mom srcu važni ljudi.
A držeći ih za ruku s njima hodam ja (onakva kakva jesam) pa im puštam da nose moje ranjeno srce.. a kad je sretno dajem ga među dlanovima skriveno da ih grije zveckavi smijeh (prosula sam tisuću bisera).
Neki su tu od kad znam za sebe a neki kao da su jučer ušli u moj život.
Neki su blizu a neki tako daleko, neke poznajem a neke ću tek upoznati na nekoj kavi.
Neke gubim sa svakom minutom koja isteče u pješčanim satovima naših života.
Koliko još vremena imamo?
Tko zna….ali sigurno imamo cijeli svoj život za potrošiti jedni na druge…
Svaka minuta, razgovor, pogled i dodir….

Vi ste moji Anđeli…I bez vas ništa ne bi imalo smisla…

A sutra kad se probudim opet ću čekati čudo i tražiti jedne odnekud poznate oči…
Dozvolit ću moru da dotakne moje prste
Zatvorit ću oči pred Suncem i uživati u obećanju dana koji dolaze..

Ja znam da ćeš doći samo te trebam čekati dovoljno dugo…
00:21 - Komentari (22) - Isprintaj

<< Arhiva >>