četvrtak, 06.03.2008.

Sa okusom mora (sa okusom soli)

"Ponekad čovjek plače za izgubljenim iluzijama s jednakom žalosti kao za mrtvima."
Maupassant

Image Hosted by ImageShack.us

Sa okusom mora ili su to suze na mojim dlanovima?

Opraštam se od jedne iluzije koja je bila tako stvarna

Pozdravljam jutra koja nisu bila, večeri provedene na terasi snova i lijena ljetna popodneva sa Suncem u očima
Zahvaljujem na saznanju da sam živa i da mogu ludo voljeti (onako kako ja znam)
Sretna sam zbog svakog drhtaja srca izazvanog tobom
Odrasla sam pa se ne pitam više (bar ne sve vrijeme) kako sam to živjela u svijetu koji nije za mene
Bila sam sigurna da su linije moje duše i tijela napokon tamo gdje su shvaćene

Jer kad nešto previše želiš dogodi se čovjeku da vidi ono čega nema (meni se pričinila oaza usred pustinje)

Sigurna sam u snove i dok sanjam živim
Ponekad se uplašim da mi snovi ne daju da budem živa ovdje u ovom životu
Pa se nasmijem jer znam – krenuti ću onda kad budem spremna na to
Ni sekundu ranije, ni sekundu kasnije

Čekam ljeto i svakim danom sve sam bliže njemu (o kako brzo će ljeto)
Sanjam dubine i nebo iznad mora
Tvoje ruke i riječi (ne laž)
Ćutim na usnama vino koje bi prolila sada po zidovima moga praznog stana dok se spremam i odlazim

Znam da negdje u dubini moje duše živi ljeto
16:31 - Komentari (19) - Isprintaj

<< Arhiva >>