subota, 01.03.2008.

Tišina riječi

Image Hosted by ImageShack.us

Voljela bih da sam na sredini tunela i da nazirem svjetlo na kraju…ali nisam.
Izgubljena sam ovih dana i dok se vrtim u krug pitam se što je istina a što laž..
Gdje sam ja to?
Znam al' neću reći naglas (na putu za nigdje)

Ležim na škrapi i čekam sunce
Riči tuču moju dušu poput vitra puštenog po moru, oko mene valovi od pitanja na koja nemam odgovore
Želja moga srca (koga je briga za to) i onaj poznati osjećaj da nisam ja za to
Pa se ne dam…..bilo bi to pristati na sve ono što ne želim i što nisam
Predugo sam plivala niz struju
Katkad se skrivam u sivilu dana, moru koje je hladno i zeleno, dok puštam travama da prekriju moje kose…
Jer boli me tišina … boli me i onda zatvaram uši da je ne čujem, sklapam oči da ne vidim prazninu i onaj dio koji nedostaje.
Lutam stazama koje su glasne danas, more mi nešto dovikuje i zastajem tražeći znakove koji će mi pokazati put.
Pa se nasmijem jer sada ne vidim ništa (sjećaš se zatvorila si oči i uši da ti bude lakše)
Smirit će se nevera straha i nepovjerenja koja kipti u meni ovih dana i ugledati ću stablo u prolistaloj šumi…
Kad se oblaci dignu, kad vode postanu mirne i bistrije, kad naraste trava i prolistaju moja stabla
Kad čujem korake koji dolaze k meni
Kad budem….

Imam ja snage….za sve dobre i loše dane
Jer nikad neću prestati vjerovati u to da ću jednom naći pravi put (svoj put)
Ma koliko puta hodala krivima
20:19 - Komentari (6) - Isprintaj

<< Arhiva >>