nedjelja, 12.08.2007.

Nemoj se čudit anđele što neću te prepoznati...s tobom neću..

Nemoj se čudit' anđele
što neću te prepoznati
ako te sretnem bilo kad i bilo gdje
s tobom neću

Sad imaš moju riječ da neću ti olakšati
ako zbog mene ćutiš stid
i sve što pričaš samo govoriš u zid
jer s tobom neću

Jer imali smo kad govoriti
i isplakat' se i oprostiti
al' ti si bila sama sebi dovoljna
pa za čime žališ

Nemam volje uvijek sve razumjeti
stalno boriti se a ne uspjeti
ti ćeš uvijek biti sebi dovoljna
za čim ću žaliti, za tobom neću

Ako zbog mene ćutiš stid
i sve sto pričaš
samo govoriš u zid
s tobom neću
ti možeš reci bilo šta
s tobom neću

Polako shvaćam da su neke promjene zauvijek.
Da postoje tuge i radosti koje su nepovratno promijenile moju dušu.
Tu sam.
Drugačija do boli a opet ista toliko da boli još jače.
Bojim se pogledati svoje oči, bojim se onoga što bih mogla pročitati u njima.
Čitav život bio je san kojeg sam navukla na oči braneći sebi da vidim što radim.
Još uvijek sam ljuta ili je možda bolji izraz bijesna.
Bijesna kao bura koja digne more u ariju.
Želim da se sve ovo nije dogodilo, da imam pravo na još jedan pokušaj, da sam bila pametnija, da sam.....
I onda stanem pa sebi ispričam priču u kojoj tako dobro sebi nacrtam kako je to dobro za mene...moš´mislit...pa tko to želi biti povrijeđen, namjerno udariti glavom u zid, biti kreten u svojim očima. Nitko.
Ali sada je to način da dođem do one sebe koja je negdje duboko iza ovih očiju koje me prate.
Od sada ću živjeti bar djelićem srca bliže onoj ženi koja jesam ispod svih maski koje sam navukla na sebe.
Neću prebacivati sebi osjećaje koje nosim u srcu jer oni ne odlaze zato jer misliš da je vrime.
Neću gledati unazad i bojati se izreke da se povijest ponavlja-jer ipak je to u budućnosti.
Ali hoću sad izaći vani i malo gledati nebo...nema miseca i kažu da bi trebale „padati zvijezde“...ma neće naškodit..idem nešto poželit..
23:35 - Komentari (6) - Isprintaj

<< Arhiva >>