srijeda, 08.08.2007.

Ljubav

Neki dan na dvoru kaže meni tajo...čuj mala ajde dovedi slijedeće ljeto nekoga sa sobom jer mi je dosadno kuhati za dvoje
....par sekundi tišine...
da mu pokažem gdje su masline i zemlja
....još malo više tišine...
ili bar rodi dijete mater bi ti i s tim bila zadovoljna.
Nasmiješila sam se mom najdražem ocu i rekla da ću se potruditi (tko zna možda se i zaljubim) ali da nemam namjeru biti samohrani roditelj s predumišljajem.
Ponekad mi se čini da su svi oko mene u nekakvim sretnim vezama ili još sretnije oženjeni, imaju djecu-a ja? Ja stojim i čekam i čekam.
Ne princa na bijelom konju (konačno sam odrasla i volim normalne, nesavršene ljude kakva sam i ja-bar se nadam da sam takva) nego ono nešto što će otopit ovo moje prestrašeno srce.
Večeras sam saznala da se moja dobra prijateljica počela viđati s jednim dobrim muškarcem i tako me razveselila da još skakućem po stanu. Uvijek me razvesele takve vijesti. Za mene je to znak da uvijek postoji netko ili nešto za svakoga od nas.
Samo treba vjerovati u svoj put.
I nije da je prestrašno biti sam. To je nezgodno samo iz jednog razloga: imaš jako puno vremena za upoznati sebe.
A to ponekad nije ni lako ni lijepo.
Ali vrijedi...zauvijek.
22:59 - Komentari (1) - Isprintaj

<< Arhiva >>