A dan je tako glupo počeo...
|
Dobra dva mjeseca nakon otvaranja Cinestara u Rijeci (koje se, spomenimo, odgađalo poštenih godinu dana) konačno sam i ja odlučio otići vidjeti o čemu se toliko priča. Ljepša polovica (puno ljepša ;)) i ja planirali smo posjet Cinestaru svo to vrijeme, no zbog obaveza na faxu (ponekad njenih, ponekad mojih, no najčešće i njenih i mojih) odgađalo se to sve do ove srijede. Naravno da smo odabrali srijedu, dan kada T-Mobile svojim korisnicima omogućuje dvije ulaznice za cijenu jedne (palac gore za njih). Iako smo nakon predavanja imali dosta vremena do planirane kino-predstave, ipak smo u Tower Centar stigli samo petnaestak minuta prije 20 sati. Zbog toga smo u relativnoj žurbi kupili obavezne kokice - odlučili smo se za "srednje" izdanje, ne baš skromnih 16 kuna, ali bilo ih je zbilja sasvim dovoljno. Nije mi baš jasno zašto ih u onu kartonsku kutiju utrpaju baš toliko da vam to onda ispada cijelim putem do sjedala, no ipak bolje tako nego da škrtare. Zatim smo otišli na blagajnu gdje je ljubazna službenica prema mojem hintu "film s Tom Hanksom" odmah zaključila da smo došli pogledati Rat Charlieja Wilsona i vrlo ljubazno nam predložila dvosjed, tj. love seat u zadnjem redu (još jedan palac gore). U kino-dvoranu (broj 3) ušli smo oko tri minute nakon službenog početka kino-predstave, što znači da su u tijeku bile reklame, kojih zbilja nije bilo previše, tako da smo se stigli udobno smjestiti i pripremiti kokice. Nakon što nam je Duško Čurlić poželio da uživamo u filmu u Cinestaru, krenuo je i sam film. Film je bio malo drugačiji od onoga što sam očekivao (nisam mislio da će biti baš toliko politički) i drugačiji od filmova koje obično volim gledati, no svejedno je bio sasvim solidan, i mislim da smo ljepša polovica i ja sasvim ugodno proveli tih devedeset minuta. Što se tiče tehničke strane Cinestara, nemam im zbilja (gotovo) ništa za zamjeriti - slika, zvuk i prijevod su cijelo vrijeme radili kako treba, love seat je bio vrlo udoban i pogodan za valjanje, a i publika je bila korektna, iako prilično malobrojna (nadam se da ni mi nismo nikoga smetali svojim grickanjem kokica, pijenjem sokića i možda još nekim sitnicama - no mislim da smo bili dovoljno uljudni :P). Jedina nesavršena sitnica je bila to što su se svjetla u dvorani upalila za vrijeme odjavnog "teksta" (ne znam kako da to nazovem) koji je imao skromne dvije rečenice, ali neću im to zamjeriti. Nakon filma smo se polako pokupili iz dvorane, pa sam otišao pitati još dvije ljubazne tete kako možemo ostvariti studentski popust. Vrlo ljubazno su mi objasnile što i kako treba, a jedna od njih mi je dala priličnu količinu takozvanih zahtjeva - za mene i kolege. Odmah nakon toga pokupili smo se iz Cinestara i nismo proučavali što nam se još nudi - bit će prilike za to idući puta ili onaj puta nakon toga, itd... Za prvi posjet kinu koje se reklamira sloganom "kino s pet zvijezdica" zbilja dajem zasluženih pet zvijezdica. :) Istu ocjenu dobiva i cijela večer. :) |
