|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
davno je to bilo kad sam ja napisao prvi post
tad je bilo dobrog shita a ovaj post je bio nusprodukt
ne kopipejstam zato što nemam inspiracije već zato što mi je taj post i najdraži post
smatram da tak nešto više nikad nebum napisal
zato kopipejstam
e da nevezano s ovim postom ali zaboravit ću ak ne napišem
VOLIM ZBUNJIVATI MARTU :-)
SAD SVI ZNAJU
Kao što sam i rekao u uvodu : "Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo..."
Koliko puta zamišljen hodaš gradom a ne znaš o čemu razmišljaš. Znaš da ti nešto okupira mozak i širi se poput virusa, zauzima svaki segment moždane memorije i sprječava svaki pokušaj shvaćanja nekog problema. Prečesto???
Znaš zašto? Zato što netko tako želi. Onaj najmoćniji koji drži sve konce u rukama, koji nevidljivom silom upravlja dušom svake marionete u lažnom kazalištu od 6 milijardi statista.
Ne, ne mislim na Boga!!! Mislim na pravu osobu od krvi i mesa koja je svoje tragove paranoično pomela pod tepih i tako se učinila nevidljivom kao i sila koju posjeduje kao dokaz moči.
Kada si po stoti put dnevno postaviš pitanje "Kakav bi život bio bez problema?" dali ikad pokušaš odgovoriti na pitanja poput "Gdje je generator mojih problema? Kako ga pravilno namjestiti tako da proizvodi zadovoljstvo i sreću?"
E pa evo odgovora!!!
Generator tvojih problema si TI!!! A konfiguraciju vršiš tako što odbacuješ zaostale, neiskorištene i zastarjele komponente uma poput predrasuda, granica, vremena, smrti...
Pomoči ću ti mojom vizijom postojanja bez predrasuda, bez ikakvih granica uopće, odbacivanjem vremena kao definicije našeg života, brisanje smrti iz postojanja.
Znaš da sve što postoji ima neku svoju energiju. Zamisli da je sva ta energija boja. Male energije su crna boja, najjače energije su crvene i bijele...
I zamisli sad da si ti crvena svijetlost, auto pored tebe plava, drvo u parku zelena svjetlost. Ali nitko oko tebe nije svjestan svoje svjetlosti i zatoči svjetlost u najdublje i najmračnije dijelove tjelesne nastambe. Ali ti si svjestan i postojiš u svemu što ima boju, dakle postojiš u svemu. Ti ne umireš i ne nestaješ, samo mijenjaš boje u beskonačnost jer boja ima beskonačno...
Ponekad u stvarnom životu mislim da sam crvena svjetlost. Da znam da zvuči bolesno ali evo situacije: - svatko ima usrane dane, one dane kada ti ništa ne ide od ruke. Svi su omjeri protiv tebe a svaka predviđena situacija završava na nepredviđeni način. Nuspojava toga je transformacija osmjeha u suzu izgubljenog samopouzdanja. Konačna predaja nakon posljednje bitke brutalno izgubljene... U tim trenutcima zamišljam da sam crvena svjetlost koja postoji u svemu. Tada kao dio svega mijenjam boje svih onih izgubljenih bitaka, predviđam sve nepredviđene situacije, pobjeđujem nepobjedivo, nalazim samopouzdanje u lokvi suza. I tada postajem osoba sa osmjehom na licu, i neiscrpnom energijom potrebnom za nova razmišljanja, shvaćanja, prilagodbe i razumijevanja.
Kada postaneš svjestan svoje svjetlosti i probleme i brige pretvoriš u neiscrpnu energiju. Tada preskačeš stepenice na evolucijskoj ljestvici razvoja. I unaprjeđuješ čovječanstvo za neprocjenjiv iznos.
Nadam se da ćeš sljedeći put na postavljeno pitanje barem na dio sekunde pokušati ponuditi odgovor drukčiji od "To nije na nama da znamo" . A ja ću se pretvarati u crvenu svjetlost i pomoči ti u traženju odgovora.
