|
|
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nije da sad dijelim pamet ekipi oko sebe, al' znam si povremeno zabrijati neke filmove spaliti par pljuga shita i zavaljat se u krevet gledati u plafon i analizirati cijeli svoj život segment po segment. Osjećam da me to lansira jako visoko na evolucijskoj ljestvici razvoja. Ponekad se zapitam pitanja koja većina ljudi prostodušno ignorira i to pod bijednom isprikom poput one "To nije na nama da znamo"... Naravno da je na nama da znamo. I ja ću vas u to uvjeriti. Zato krenite sa mnom visoko na evolucijsku ljestvicu razvoja...
Posljednja želja
Zvijezda svijetla
noćas je pala.
jednu želju
meni je dala.
ispuniti želju
ona je znala.
poklonila mi je tebe mala.
od tad te volim,
a njoj rekao sam hvala.
Sloboda na dlanu
stani! odbaci školjku u kojoj živiš.
prihvati krila koja imaš.
i vini se u zrak.
budi slobodan.
bezbrižan.
sa slobodom u ruci,
život je lak.
bez odgovornosti nad glavom,
i lakši je zrak.
PUTNIK
U dalekoj noći,
Okrunjenom tišinom.
Ja tebi sam mislio doći.
No Mjesec i zvijezde,
ko' nekom psinom,
na druge pute me tjeraju poći.
Lijepa i vedra,
Tako blaga i mila,
kao Anđeo u tmini.
Zanosnog stasa,
nasmiješena i čila,
Kao krijesnica u noći.
Ka tebi me nose,
tvoje raspuštene kose,
sa puta me odmiču sad.
Do tebe dolazim,
od kud snagu nalazim,
i Boga bi pitao rad.
Od straha ja ludim,
da te ne probudim
doći ću neki drugi dan.
Za sada ti leži,
U ovoj ljubavnoj mreži,
I snivaj svoj bezazlen san.
Potaknut komentarima došao sam do zaključka.
Blog je zakon. I ovaj blog je ogledalo moje duše. Kad se trebam izjadati izjadam se ovdje. to je bolje nego da zamaram ekipu i frendove. ko želi čitati o mojim problemima (a to su većinom frendovi) to može upravo na ovom blogu. I nek se zna da nakon što se baš ovdje izjadam osjećam se puno bolje, i shvaćam srž svojih problema. no svejedno bih bio vrlo zahvalan kad bi svaki posjetitelj ostavio komentar ako ne na temu posta onda barem na sveukupan dojam ovoga bloga. Sa Štovanjem Vaš Naš Tvoj i Moj TVRDOGLAV I LUD
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Odlučio sam sljedeće---> dajem svoje kontakte jel bi mi bilo drago da se javite pa da prochatamo u realnom vremenu a ne s komentarima koji kasne s odgovorima i po par dana
ono pošaljite samo svoj nick već bumo se mi uskladili :-)
MSN---> acidvg@hotmail.com
ICQ----> 278-724-037
mail----> acid_vg@yahoo.com
i sad slijedi najjače od najjačeg :-) * =
ISKRICA :-) Acid_Pill he he (član sam od 2004 a da to uopće nisam ni znao užas)
E DA I NEMAM DREDOVE I NISAM NI HIPPY ALI BRIJEMA DA SAM NEKAJ IZMEĐU RASTA-HIPPY-A SAM SE TAK NE OBLAČIM ALI TAK SE OSJEĆAM. THC TO THE PEOPLE
E ovo je hard za mene ovak napljuganog da skužim zakej mi fale postovi pa sad opet skidat sve sa arhive (kaj ovo ima arhivu???)... ak neko kuži kak to fakat treba napraviti a ne ovak ko ja seljački nek me na zove... hehe inache sam prillično dobre volje u zadnje vrijeme ali sam jako zaboravljiv... i promjenio sam playlistu iz winamp-a i neznam kaj da sad slušam. ima ko prijedlog???
Evo dugo nisam ništa prenio iz moje glave u nule i jedinice pa da malo nadoknadim…
Dugujem vam jednu romantičnu totalno neistinitu i nedoživljenu ali možda već i poželjnu pričicu…
Prije svega želio bi se ispričati sam sebi zbog svoje arogancije, bahatosti i uzimanja stvari zdravo za gotovo… Vrlo vrijedne stvari neprocjenjivog karaktera…
Oprostim sam sebi nije problem ali ne želim više rješavati situacije takvog karaktera.
Jer imao sam sve što sam trebao. Bio sam voljen i volio sam. Znaš ono kada zračiš takvom energijom da sve što dotakneš pretvaraš u zlato a sve što kažeš čini se tako idealno da i sam ostaneš zapanjen svojim mogućnostima.
Za sve je to bila kriva ona. Moj prekrasan anđelak sa iskrom kakvu samo najljepši vražićak može ostvariti… Ona je bila taj transformator moje negativne energije u sve ono pozitivno u koncentriranom izdanju. On onog nezaboravnog trenutka našeg prvog upoznavanja do našeg prvog poljupca nekoliko sati poslije (evo i sada ne ove uspomene osjetim izmučene leptiriće koji bjesne u mojem želucu jer im i dalje ne dam da klonu i pođu u zaborav). Iskreno ne vjerujem u ljubav na prvi pogled ali vjerujem u ljubav na prvi poljubac na prvi pogled kojim ona jasno zuri i moju do tad žalosnu i ispraznu dušu. «Ciao princezo» moja stara i oronula mreža popraćena njenim najiskrenijim pogledom bila je bačena u njenu glavu. Nadao sam se je barem jedan segment njene zainteresiranosti ostao ulovljen tu moju mrežu. No na moju radost upravo je ta moja mreža ulovila svu njenu pažnju. Plesali smo skrivajući tako poglede upućene među nama. Napokon sam buknu napunjen njenim pogledom i krenuo prema njoj… a ostalo je povijest. Prolazili su tako sati, pa dani, pa tjedni. Bili smo žedni ljubavi. Ali i bili smo tvornice emocija koje smo nesebično dijelili međusobno. Tada mi je sve bilo savršeno konačno sam postao ona prava osoba sa 100% ispunjenim potencijalima. Ma postao sam i više… A zajedno smo činili čuda… hmm da zaista čuda… Ona je voljela da joj šapućem na uho a ja sam volio njene zagrljaje pune topline koji čak i nadmašuju i majčine zagrljaje.
I tako sam je postao netko više… Uredno obrijan, pošišan, ali najprije zadovoljan… Da od čangrizavog klinca izrastao je zadovoljan (i zadovoljen) muškarac. Ali od svih mojih potreba najvažnije je bila ona koja je ispunjavala sve njene presušene kanale u srcu i činila tako njeno srce jednim prekrasnim pružateljem ljubavi. Činili smo zatvoreni krug savršeno pogođen bez gubitaka. Činili smo tako pepetumobile emocija jer se svaka pružena višestruko vračala.
Sve dok te nisam počeo gušiti… Počeo začepljivati savršeno podmazane kanale emocija…
Oprosti što sam postao ovisan o tvojoj ljubavi, te poput narkomana pružao negativne emocije svaki put kada nisam dobio svoju dozu. No tvoje crpke marljivo su radile i pružale ljubav o nadmoćno većem omjeru od moje. Oprosti zbog toga. Što nisam shvatio da monstrum u meni postaje glavni… Dovoljno si me trpila i slušala moja gunđanja nastala mojom ograničenošću… Napokon skupljaš snage ojačane alkoholom i svjetlom crtom koja struji tvojim mozgom čineći ga tako strojem iskrenosti.
Sve je nepovratno otišlo u vodu topeći se tako u more suza nastalih našim prekidom. Da i ja sam plakao jer sam znao da prestajem biti osoba. Da postajem ljuska baš kao i ona. Ali ona je postala ljuska jer sam ja isušio njene sokove iz duše. Žao mi je. Uviđam svoje greške no kazaljke su već odavno prošišale box koji je mogao ukloniti kvar. Izgubili smo poljupce, zagrljaje, nježna šaputanja u čvrstim zagrljajima… Izgubilo se sve…
Vrijeme lijeći rane, a suze… Suze bezobrazno klize obrazima zaustavljajući se tako samo mojoj ogoljenoj i presušenoj duši… Učinio sam najgori zloćin. Ubio sam ljubav!!! No kazna je gora od zatvora ili smrti. Kazna je okamenjeno srce, kazna je žalost.
Evo pišem ovo žalostan i prazan. Ostale su samo uspomene… Ma nije ostalo ništa osim nade jer nadam se da će vrijeme uvidjeti moje kajanje i okrenuti sudbinu u moju korist.
Nemoj činiti moju grešku. Imaj razumijevanja više od mene, ljubavi kao i ja tada. Ali nikad, baš nikad ne mori ljubav svojom neutaživom željom. Želju utaži multipliciranom ljubavi koja će ti se vratiti beskonačnom količinom. Vjeruj mi posljedice su odveć drakonske, za oboje. Pusa svim princezama i pruženo vam hvala….
