Znate onaj osjećaj kad upoznate sebi sličnog?
Ja sam upoznala sebi istog..
Isto oštećen, isto lud, isto hrabar..

Dali je moguće zavoljeti nekog toliko brzo kao ja njega?
Dali je moguće da je u njemu toliko ljubavi, dobrote i nježnosti?
Dali je normalno da me svega toga strah?
Dali je to zbog toga što, do sada, nisam znala da se muškarac može tako predivno ponašati prema jednoj djevojci?

Strah me pričati o njemu. Bojim se da nije sve neki san. Toliko puta bi svima pričala o njemu i rekla koliko me čini sretnom i koliko se posebno osjećam zbog njega, ali stanem i ugrizem se za usnu i prešutim. Valjda da nebi urekla, šta ja znam..

Najsretnija sam s njim u četiri zida kada ga gledam, kada ga slušam, kada me probude njegovi poljupci i dodiri, kada gleda u mene zamišljenim pogledom dječaka..

Ne znate vi da je u tom pogledu boje mora sva ljepota koju osjetim.. I da je u tom dodiru i zagrljaju osjećaj sigurnosti.. Sigurnosti koja mi treba nakon zlih ljudi koji su mi čupali srce na živo, a on ga je vratio..

Otkud meni ON?
Tako divan i za mene savršen..
Niti sam nešto pretjerano lijepa, niti imam nešto posebno za ponuditi?
Od toliko drugih, ljepših, pametnijih, obrazovanijih koje može da bira.

Zašto ja?


Little Angel