U životu sam uvijek bila spremna na sve.. I na pobjede i na poraze.. Jer takav je život, kažu.. Ali nitko me nije upozorio na sve ono što dolazi uz poraze, a s porazima se treba znati boriti..

Najveća borba u životu mi nije bila ni lažno prijateljstvo, ni nesretna ljubav, ni otkazivanje svatova.. Najveća borba mi je bila borba sa samom sobom.. Sa svojim mislima.. Sa svojim osjećajima.. Sa svojom naivnosti.. Sa suzama koje sam gutala u četiri zida svoje sobe dok sam zabijala glavu duboko u jastuk da drugi nebi čuli jer, naravno, nebi shvatili..

U današnje vrijeme to zovu depresija.. Ima svoju šifru.. Ima svoju terapiju.. Nikada se nisam smatrala depresivnom osobom.. Možda tužnom, usamljenom, izdanom, prevarenom, povrijeđenom, neshvaćenom, ispraznom, ali nikada depresivnom.. Jer ako jednom kažete da ste depresivni, budete obilježeni za čitav život.. I najveća bol, koja trga srce na sto komadića, u svemu tome je što nemate kome ispričati svoje boli i svoje strahove.. Jer kako će vam netko povjerovati da se bojite samoće ako ste stalno sami.. Nema smisla, znam..

I onda, ako ste te sreće kao ja, upoznate tu čudnu stvar koja se zove papir, a uz papir je došla i olovka.. I krenete pisati.. O bilo čemu.. O svakom osjećaju u svome tijelu.. O svakom bolnom udaranju srca.. O svakoj suzi.. O svakom vrištanju iza pola noći.. O svakoj želji.. O svakoj nadi.. O svakom snu.. O svakoj vjeri da će sve biti u redu, pa čak i onda kada ne bude..

Papir me uvijek razumio jer nije imao tko drugi.. Čak i onda kada sam samo plakala nad njim jer ruka nije imala snage pisati..

Nikada se nisam mogla i znala u potpunosti otvoriti ljudima jer znam da svi živimo svoje živote i da svi imamo svoje boli i patnje.. Nikada nisam htjela druge zamarati, ali sam uvijek dopuštala da drugi "zamaraju" mene i davala im najbolje savjete koje ni sama nisam mogla iskoristiti.. Valjda zato što mene nitko nije posavjetovao na način na koji sam ja savjetovala druge..

Možda će sad netko reći da je ovo sve tužno, žalosno, užasno, glupo ili šta već, ali vjerujte mi, nije.. Kroz sve sam prolazila sama, jer nisam imala nikog da me vodi kroz školu zvanu život, jer nisam imala ničije rame za plakanje, uho za slušanje.. Nitko mi nikada nije rekao šta zaslužujem u životu..

U svijetu lažnih osmijeha, lažnih pogleda, lažnih dodira, lažnih ljudi, lažnih veza, lažnih ljubavi, uvijek sam bila iskrena.. Prema svima.. Uvijek sam naivno vjerovala.. Svima.. I uvijek radi toga bila povrijeđena, razočarana, ostavljena.. I ne želim to više.. Ne želim taj gorki okus izdaje i prevare..

Možda sam zato sad u ovim godinama ponekad hladna, al ne prema drugima, već prema sebi.. Možda zbog toga što sam uvijek imala više poraza nego pobjeda.. Možda..

Voljela bih samo da se vratim u prošlost da mogu petnaestogodišnjoj sebi reći da će sve biti u redu, da se ne boji, da je jaka, da je hrabra, da joj se divim, jer da nije bilo nje, ni ja nebi bila ovakva kakva sam sad..

Little Angel

Znate onaj osjećaj kad upoznate sebi sličnog?
Ja sam upoznala sebi istog..
Isto oštećen, isto lud, isto hrabar..

Dali je moguće zavoljeti nekog toliko brzo kao ja njega?
Dali je moguće da je u njemu toliko ljubavi, dobrote i nježnosti?
Dali je normalno da me svega toga strah?
Dali je to zbog toga što, do sada, nisam znala da se muškarac može tako predivno ponašati prema jednoj djevojci?

Strah me pričati o njemu. Bojim se da nije sve neki san. Toliko puta bi svima pričala o njemu i rekla koliko me čini sretnom i koliko se posebno osjećam zbog njega, ali stanem i ugrizem se za usnu i prešutim. Valjda da nebi urekla, šta ja znam..

Najsretnija sam s njim u četiri zida kada ga gledam, kada ga slušam, kada me probude njegovi poljupci i dodiri, kada gleda u mene zamišljenim pogledom dječaka..

Ne znate vi da je u tom pogledu boje mora sva ljepota koju osjetim.. I da je u tom dodiru i zagrljaju osjećaj sigurnosti.. Sigurnosti koja mi treba nakon zlih ljudi koji su mi čupali srce na živo, a on ga je vratio..

Otkud meni ON?
Tako divan i za mene savršen..
Niti sam nešto pretjerano lijepa, niti imam nešto posebno za ponuditi?
Od toliko drugih, ljepših, pametnijih, obrazovanijih koje može da bira.

Zašto ja?


Little Angel

Ljubav je u očima, u zagrljaju, u dodiru.

Budite nečiji mjesec u tamnoj noći,
Budite nečije sunce u oblačnom danu.

Ono što želiš usudi se imati jer, ipak,
jedna odluka je dovoljna i mjenja se budućnost.
Ti odlučuješ!

Dok svi misle da je bitna Ljubav na prvi pogled,
ti im reci da onda nisu upoznali Ljubav na pravi pogled.

Pokaži im da je Ljubav taj sjaj u očima.
Dokaži im da nakon krivih ljudi uvijek dolaze oni pravi.

Dotaknite zvijezde,
zamislite želju,
hodajte bosi po travi,
budni sanjajte
i nosite Ljubav u srcu.

I kada vas pitaju gdje je Ljubav Vi im recite
da je Ljubav u očima, u zagrljaju, u dodiru!

Samo nije u riječima.


Little Angel

Znaš, ja volim zimu i snijeg,
bijele pahulje, prazne ulice,
blještavilo uličnih lampi i toplu čokoladu.

Volim tu zimu i tu hladnoću.
Hladnoću koju ne osjetim
u tvom toplom zagrljaju.

Tvoje ruke su mi kao štit u ledenim noćima.
I dokle god me tvoje ruke grle i tvoje tijelo grije,
voljeti ću zimu, snijeg i bijele pahulje.

Little Angel

Dragi moj!

Otvorio si mi rupu u prsima.
Krater.
Isčupao sve što se dalo isčupati.

Znaš, na tom mjestu je nekada raslo cvijeće.
Trudilo se biti lijepo, nježno i veselo.

Tu je bio vrt, vrt koji se planirao širiti.
Tu je bio vrt, vrt moje ljubavi.

Bio.

Naglo je uništen.
Nenadano porušen.
Bio je tako lijep i sretan ne znajući za zlo, tugu i laž.
Ali zlo, tuga i laž su znali za njega.
I našli su ga. Naudili su mu. Pokidali su ga. Razbili.

I ne postoji ruka koja će mu pomoći.
Ne postoji voda koja će ga okrijepiti.
Ne postoji zemlja koja će ga zakrpati.

Ostala je rupa. Krater.
I tko zna kad će se oporaviti.

Dragi moj!

Ponekad se pitam što sam ti značila i čime sam ovo
zaslužila. Pružila sam ti sve što jedno "djete" može
pružiti, a zauzvrat dobila laž.

Razočaranje.

Svakodnevno si gledao u moje oči, pune sreće i radosti, kako se sjaje dok te gledaju i planiraju budućnost s tobom.

Dragi moj!

Nema više cvijeća.
Nema više vrta.
Nema više ljubavi.
Nema više povjerenja.
Nema više budućnosti.

Dragi moj!

Nema više nas.

Little Angel

..Živim za ljubav,
živim za sreću,
živim za radost..

Nikada me toga nije bilo strah..

Plakala sam,
Bila tužna i razočarana,
Ali i dalje sam živjela..

Živjela za ljubav,
Živjela za sreću,
Živjela za radost..

I tako ponekad sanjam..
Sanjam budućnost i znam..
Znam da ću živjeti za sve to..

Živjeti za ljubav,
Živjeti za sreću,
Živjeti za radost..

Little_Angel

Što je to što treba ljudima?

Svi pričaju o nekim malim stvarima, a teže ka velikim.
Svi traže neku istinu, a govore laži.

Žele sretan život, a čine ga nesretnim.

Svi bi htjeli da je sve drugačije, a nebi ništa mijenjali.

Probudimo se!

Promijenimo stvari koje su stare. Izbacimo smeće
iz svoga života. Očistimo prašinu sa pravih vrijednosti.
Posvetimo se sebi i svojim osjećajima.

Sada govorim tebi mali čovječe. Tebi koji ovo čitaš.
Probudi se.
Voli sebe. Voli se najviše. Misli na sebe.
To nije sebično. Sebično je ne uživati
u ovoj prilici koja se zove život.

Nemoj tražiti izgovore. Traži način.

Little_Angel

Moje su želje stvarno male,
tek jedna kap u moru života.

Poneka sreća i osmijeh na licu,
ljubav i radost, to je ljepota.

Kažem Vam!

Moje su želje doista male,
koja lijepa riječ ili dobra gesta.

Provest dan na suncu i biti mokar od kiše,
mirisati cvijeće i gledat' ga dok niče.

Zar ne vidite?

Moje su želje uistinu male,
bilo bi žao da se ne ostvare.

Gledati mjesec i zvijezde što sjaje,
kako crnim nebom one gospodare.

Što je istina?

To je jedna riječ. Cijela rečenica.
Neki stih. Filozofija. Psihologija.
Može biti i vjera. Nada. Ljubav.
Jutro u kojem se budim. Noć
u kojoj spavam. Ogledalo u
koje se pogledam.

Istina su suze u očima.
Osmijeh na licu.
Radost u srcu.

Istina nije laž. Istina je istina.
I koliko god boljela, uvijek će
biti istina.

Istina je sloboda.

Hej, hoj.. ja stvarno nemam pojma dal itko još pravi/piše/čita ove blogove, al eto mene nakon 7 godina uhvatila želja da ga ponovno napravim :smile: .. imala sam jedan blog prije ovoga, drage volje sam ga htjela nastavit pisat, al sam zaboravila i mail i lozinku i sve šta je potrebno :sad: .. I tako.. Al neka.. Neke stvari u životu treba početi iz početka.. Nadam se da će me bar netko pratiti.. Pa eto vi koji budete čitali, želim vam poželjeti dobrodošlicu u moju malu UTOPIJU :heart:

Little Angel