Barikada

ne znam jesam li otišao ili sam se vratio,

u jedno sam svakako siguran, opet ona ista hladna ivanićgradska.
sam i hladan, okovan ulicom, zagrebom, sobom.
nekako me strah to reći, ali večeras, osjećam beznađe.
ispunila me čudna praznina, kao da sam duboka rupa, samo padam.
putovati (čitaj;odlaziti) nedjeljom popodne sigurno nije ugodno,
ni bratu to poželio ne bi.

sjedim već sat vremena u istoj pozi, bez okusa u ustima, hladan kao led.
cigar za cigarom, parazit. mjenjam pjesme, malo Azra, malo Dedić malo Cohen
malo Beatlesi, čupaju mi srce, trgaju ga, grizu me, pojest će me.


Nedavno su mi poklonili knjigu, "ljubav traje tri godine" frederic beigbeder
za njega govore da je boem, navodno boem a on kaže;
"ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno
ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati
trenutak kad će se stvari usrati. ljubav je jedino programirano razočaranje,
jedina predvidiva nesreća koja se traži repete."
...pomislih, možda ima nešto tu ali koji kreten u pizdu materinu. on boem?
on je kurac.

i tako se opet pustim duvanu.
malo Azra, malo Bowie, malo Arsen...

ehh jebote

Tin Ujević

u slutnji u čežnji daljine daljine
u srcu u dahu planine planine

malena mjesta srca moga
spomenak braca, imotskoga

i bljesak slavna sestopera
i miris (miris) kalopera

tamo tamo da putujem
tamo tamo da tugujem

da cujem one stare basne
da mlijeko plave bajke sasnem

da vise ne znam sebe sama
ni dima bola u maglama