srijeda, 30.11.2005.
The Saw
 Nešto genijalno, nešto prejebeno zanimljivo i do zadnjeg trenutka napeto. Jednostavno mi riječi ne dolaze, možda takve i ne postoje za nešto slično ovomu. Opet isto kažem, remekdjelo. Leigh Whannell & James Wan su se potrudili da nam daju nešto izvrsno, da nas naježe i ostave u bunilu, vjerujte mi, uspjeli su! Sjednete, ubacite film, sat i četrdeset minuta psiho horor trilera..ufffffffff, nenadjebivo, kao iz one reklame-neprocjenjivo, još ako ste sami da vas nitko ne jebe u zdrav mozak glupim dosjetkama, vriskovima i kretenskim smijehom...uffffffff, stoga MARŠŠŠŠŠŠŠ U VIDEOKLUB. BRŽE. SMJESTA!!!! jebe mi se ako ne radi !!! provalite hahahahah muahahahahahahahah    N-E-P-R-O-C-J-E-NJ-I-V-O |
ponedjeljak, 28.11.2005.
City of God
|
!City of God ili Cidade de Deus ili na kraju Božji grad!  Definitivno remekdjelo iz tvornice Fernanda Meirellesa. Priča je to naime o zloglasnom dijelu Rio de Janeira, poznaton kao Favela, koji se našao u sukobu interesa dviju bandi. 130min čistog užitka, pogled ne silazi sa ekrana, tišina i uživancija. Brazilsko franscusko američka triler drama oborit će vas s nogu, mene bar jest, i što je najjače, istina! Fenomenalan zvuk, nenadjebiva glazba...gomila likova, svak po nečemu poseban. Što me najviše očaralo jest fenomenalna gluma, većina mladih glumaca a tako rasturaju, jebote. Maloprije ulazim u videoklub, buljim u one ružne naslovnice tzv. "hitova", zavirim negdje ispod police kad stoji neki sasvim pristojan film, uzmem ga, bacim oko na radnju, posudim. Dodjem doma, stavim ga...mozak dovidjenja. Definitivno odličan film, odavno nisam gledao ništo slično, eto za one koji nisu gledali da ne duljim, smjesta u videoklub...!SMJESTA!, briga me što ne radi, PROVALITE!!! (evo još par slikica)!    za sam kraj....... Fight and you'll never survive..... Run and you'll never escape. |
subota, 26.11.2005.
Pustite me da šutim
|
Večeras sam sićušni kaktus u sitnoj porculankoj vazi.
Dom je daleko! Moj prijatelj je baš otišao, ja ostajem i sanjam. Jedan plavi tramvaj, nedugo zatim drugi, još jedan i tako u nedogled. Gledam kroz prozor teškim pogledom, hladno mi je. Večeras me ništa ugrijati ne može, nikakva riječ, nikakva pjesma, nikakva žena. Bowie zauvjeva, motam škiju, rijeka gubi od varteksa, i to doma.domaaa eee Zamislite kako je njima!!?? Na kraju, što mi preostaje, da trunem ovdje? neeee! idem na pivu! sam! točka btw tako sam zveknuo malim prstom od stol! jebemtiiii |
ponedjeljak, 21.11.2005.
Flash!(treće vrste)
|
Nedavno, malo prije ptičje gripe, ja i ekipa ispijamo u mene, kad zvoni mobitel.
Pozvani smo na neki tulum, nemamo pojma kako da dodjemo do tamo ali svejedno, izać negdje moramo, ovo nam se činilo prihvatljivo. Gasim grijanje, gasim svjetla, uzimam daljinski za ugasit televiziju, odjednom, sekundu prije nego sam stisnuo onu ružnu crvenu tipku za gašenje, Izvanredne vijesti! PTIČJA GRIPA u HRVATSKOJ. jeboteeeee, ekipa već ispred vrata, taxi zovu, nervozni, žuri im se. Ja u banani...zovem ih, kontamo; jel to od one trave maloprije??? ma nije zicer, ozbiljna stvar. Zaključam ja stan, izlazim ispred Zgrade, taxi čeka, ulazim u njega kad ono ispod noga mi MRTAV GOLUB, i to ne bilo kakav golub, prejebeno velik golub, stalo mi je govno jebote, majicu na glavu i dimi, čak se i taksist usro...iskrca tako on nas i mi čekamo ekipu da nas pokupi, kad odjednom staje fiat uno, zagrebačke registracije, ružan, malo udaren s prednje lijeve strane. izlaze dva lika s pištoljima, idu prema nama neuobičajeno hitrim korakom, ispadne mi žvaka iz ustiju, pozdravljam se sa mobitelom, pokušavam smislit način kako sakrit pin na kartici...prilaze , sledili mi se svi sokovi u tijelu, sledio sam se, legitimiraju nas, kao što radite tu, odakle ste, osobne, pa pretres, check in check out, drago nam je, jeste radili kakve pizdarije,, sve ok, još nam pokažu i put. a jebote izgledali su tako opako, kao jebeni ortodoksni engleski navijači , jedan mal ćelav bucmasto nabildan, drugi mršav, visok. žilave face... mislim se, jebote ako se još što dogodi večeras, ja neću izdržat glupi policijski inspektori |
srijeda, 16.11.2005.
Čovječeeeeeeeeee evo i mene na blogu!!!
|
Zadnja stvar o kojoj sam razmišljao je da ću i ja jedan dan finut na blogu, šta je tu je, evo me!
Čovjek misli da ima toliko stvari za reći ali kad mu se pojavi ova opcija,,,novi post,,,pregled neobjavljenih, stane, pa tako ću i ja stat ovdje iako bih radije baljezgo nešto. Čemu žurba!hehe |
