Barikada

Nedavno, malo prije ptičje gripe, ja i ekipa ispijamo u mene, kad zvoni mobitel.
Pozvani smo na neki tulum, nemamo pojma kako da dodjemo do tamo ali svejedno, izać negdje moramo, ovo nam se činilo prihvatljivo. Gasim grijanje, gasim svjetla, uzimam daljinski za ugasit televiziju, odjednom, sekundu prije nego sam stisnuo onu ružnu crvenu tipku za gašenje, Izvanredne vijesti! PTIČJA GRIPA u HRVATSKOJ. jeboteeeee, ekipa već ispred vrata, taxi zovu, nervozni, žuri im se. Ja u banani...zovem ih, kontamo; jel to od one trave maloprije??? ma nije zicer, ozbiljna stvar.
Zaključam ja stan, izlazim ispred Zgrade, taxi čeka, ulazim u njega kad ono ispod noga mi MRTAV GOLUB, i to ne bilo kakav golub, prejebeno velik golub, stalo mi je govno jebote, majicu na glavu i dimi, čak se i taksist usro...iskrca tako on nas i mi čekamo ekipu da nas pokupi, kad odjednom staje fiat uno, zagrebačke registracije, ružan, malo udaren s prednje lijeve strane. izlaze dva lika s pištoljima, idu prema nama neuobičajeno hitrim korakom, ispadne mi žvaka iz ustiju, pozdravljam se sa mobitelom, pokušavam smislit način kako sakrit pin na kartici...prilaze , sledili mi se svi sokovi u tijelu, sledio sam se, legitimiraju nas, kao što radite tu, odakle ste, osobne, pa pretres, check in check out, drago nam je, jeste radili kakve pizdarije,, sve ok, još nam pokažu i put. a jebote izgledali su tako opako, kao jebeni ortodoksni engleski navijači , jedan mal ćelav bucmasto nabildan, drugi mršav, visok. žilave face...
mislim se, jebote ako se još što dogodi večeras, ja neću izdržat
glupi policijski inspektori