Barikada

Večeras sam sićušni kaktus u sitnoj porculankoj vazi.
Dom je daleko!
Moj prijatelj je baš otišao, ja ostajem i sanjam.
Jedan plavi tramvaj, nedugo zatim drugi, još jedan i tako u nedogled.
Gledam kroz prozor teškim pogledom, hladno mi je.
Večeras me ništa ugrijati ne može, nikakva riječ, nikakva pjesma, nikakva žena.
Bowie zauvjeva, motam škiju, rijeka gubi od varteksa, i to doma.domaaa eee
Zamislite kako je njima!!??

Na kraju, što mi preostaje, da trunem ovdje? neeee!
idem na pivu!
sam!
točka

btw
tako sam zveknuo malim prstom od stol!
jebemtiiii