Barikada

Dva sata su ujutro, vani je hladno, ja nemogu spavat, na ulici nikoga. Upravo sam napisao "esej" (čitaj;tri prepisane rečenice iz sažetka) iz etike, Immanuel Kant, hipotetički i kategorički imperativ, osnivanje metafizike ćudoređa:). Možda nisam ekspert u pisanju eseja ali sam ekspert u sastavljanju eseja, ehh i to je nešto. Naime, par fino odabranih, lijepo selektiranih rečenica sam sastavio tako da moj "esej" izgleda stvarno kao esej, na moje opće oduševljenje, lažem, to sam očekivao, naravno!

Odkada sam došao u Zagreb moj biološki sat je pijan, to je činjenica. Već 3 mjeseca nemam sna, ili se prežderavam ili ništa ne jedem, ili sam prejebeno umoran ili trčim po stanu cijelo vrijeme. To je možda zato jer živim sam već tri mjeseca. Sve radim sam, ništa mi nije teško ali brate kad treba uzet peglu u ruke userem se od straha. Ja se bojim pegle. Mrzim taj stroj. Pogotovo kad dodjes do rukava recimo, pa nikako da uskladiš one crte, uvijek spojiš kraj s krajem, ona zadimi i usro si majicu. Vjerovali ili ne ja sam ih usrao već par. Mrzim pegle.

I tako, nema spavanja večeras, još jedna noć u nizu. Hmmm, možda odem peglat:)) moš'mislit.

Eto, još jedan petak u nizu. Neobično jutro. još čudniji dan. Već pomalo se osjeća ona božićna atmosfera. Jutros na tramvaj stanici vremešni gospodin pjevuši "santa clause is coming to town", babe ogovaraju kolače, ekipa s darovima svim naporima se pokušava ugurat u tramvaj, a ja, jednostavno priznajem !sretan!, sjedim i promatram. Ubrzo ću kući mislim se, razmišljam, vrebam pogledom sat. Mislim se, još malo još malo! Vjerujem da vam je poznat osjećaj sretnog trenutka, baš me maloprije uhvatio, kao da plovite! Taj trenutak treba sačuvati, upravo izmedju krajnosti!

Pustio sam malo Azre, ako itko može sačuvat trenutak to je Štulić...uradi nešto za svoju nervozu smiri drhtanje budi kao valentino ne kolebaj se nema vremena za bolju budućnost nema vremena da predahneš nema vremena da živiš još jednom nitko vise nije mlad, ma hajde mrdni već jednom ma hajde pokreni se ma hajde učini nešto maaa hajde ... ! Baš razmišljam što jest večeras, inače sam SSSSSSSS, haha upravo smišljeno ili ti ga Spontani Student Svežder Svega i Svačega Sa Svakakvim Svojstvima.:::)))). Nešto ćemo već iskemijat! Preporučam: feta kruha, feta pršuta, feta sira i par kapara!!! skromno:) živili!

p.s nešto za petak

Na današnji dan, točno prije šest godina otišao je predsjednik Tuđman. Dodje mi da se rasplačem kad vidim kako ljudi danas na to reagiraju. Hladni su, bezosjećajni, sumnjičavi, bezobrazni, glave su im napunjene neistinama, glupi. Kako ih nije sramota? Na vijestima maloprije obljetnica smrti je bila negdje u sredini, gotovo su je izjednačili sa vremenskom prognozom, užas. Kakvi su to ljudi dragi Bože? Baš malo razmišljam o svemu tomu, razmišljam koliko točno se ti moćnici poigravaju s nama, beskonačno. Čiste primjere bezobraštine, laži i pohlepne moći susrećem svaki dan. Od dovođenja u pitanje samog rata, raznih laži pa sve do generala Gotovine, mutnih poslova i lažnih obećanja. Nije li vam malo čudno da je Gotovina uhvaćen i prebačen u Haag na dan obljetnice smrti predsjednika Tuđmana??? Od 365 dana u godini oni baš na taj dan, pa nek netko kaže da je to slučajnost??? Sramota! Mene počinje bit sramota stanjem društva u kojem se nalazim, nekih praznih priča, crno bijele istine. Krtice su krive! Najveća krtica među svima je stipe mesić. da, malim slovom stipe mesić. Jedna obična izdajica, jedan diler transkripata...kawa bi rekao suncokret! Upravo to, suncokret. Okreni se gdje valja!!! Jebeš sve, bitno da je sunčano.

Evo kako je Vlatko Pavletić rekao o predsjedniku prilikom priopćenja o smrti;

Ustavom i sudbinom određeno mi je da u ovom najtežem času objavim građanima Republike Hrvatske i svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine da je prestalo kucati veliko srce dr. Franje Tuđmana, državnika i državotvorca, i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske.
Neporecive su zasluge ovoga povjesničara u oblikovanju naše novije povijesti, u konačnom ostvarenju sna bezbrojnih naraštaja, sna ovjekovječenog tek u posljednjem desetljeću drugog tisućljeća obnoviteljskom uspostavom, postojanjem i međunarodnim priznanjem hrvatske države.
Ne samo njegovi suborci, suradnici, sljedbenici i štovatelji, ne samo tugom ophrvan narod hrvatski, nego i svi njegovi najnepravedniji osporavatelji, svjesni su u ovom času veličine gubitka usporedivog jedino s veličinom njegove ličnosti predodređene za pobjede, pa i za konačnu pobjedu nad smrću neponištivim trajanjem u hrvatskoj povjesnici.
Ispisano neizbrisivim slovima u spomen-knjizi velikana koji su obilježili svoje vrijeme, ime dr. Franje Tuđmana ostat će simbol odlučnosti, hrabrosti, upornosti i vrhunskog političkog umijeća, ujedno nadahnuće za sve one koji će od njega, prije svega, umjeti i htjeti i znati učiti kako se na nemilosnoj vjetrometini ostaje uspravan u zastupanju i obrani interesa ne samo slobodne i samostalne, nego također neslomljivo uspravne Hrvatske.
Ne zatomljujmo tugu, ne zaustavljajmo suze zbog smrti velikoga čovjeka, ali ostanimo i mi uspravni i dostojanstveno spremni da nastavimo složno izgrađivati demokratsku Hrvatsku, lijepu našu Demokroaciju; Tuđmanu na spomen, a po mjeri i u interesu svakog njezina građanina, u skladu s njezinom prošlom i budućom predanošću idealima slobode i socijalne pravde.

Dodat ću još nešto.

Predsjedniče Hvala Vam!

Hvala Vam na Hrvatskoj Domovini! Hvala Vam na životu. Budite spokojni i mirni znajući da će Hrvatska živjeti vječno. Vi ste je započeli a mi ćemo je očuvati. Hvala Vam predsjedniče.



ovako je to doživio jedan policajac

Sjedim i tugujem. Prolazi i dvadesetpeta godina od odlaska jednog od najvećih, ako ne i najvećeg. Surova li života Bože! Mozak Beatlesa i kasnije ništa manje uspješan individualac. Čovjek iznimne karizme, čovjek spreman žrtvovati sebe za mir i harmoniju. Njegova "neostvariva" ideologija i sebičnost jednog bolesnog primitivca uzeli su Johna, uzeli su ono što sanjamo, uzeli su nas. Zar je tako okrutno biti dobar??? Pitam se svaki dan. Možda i jest. Najbolje da svi šutimo, radujmo se vječnim lovištima...oh Bože ali me grebe ovo...nezahvalno!!! Da pišem o Lennonu ne dolazi u obzir. Zašto izfantazirati nešto što se riječima nemože uopće zamisliti??? Stoga, gospodine Chapman jebem vam mater...John živi, u našim dušama naravno, a vi? vi trunite!!! ja ću vas svakako popratiti sa smješkom!







...pustite malo Lennona ovih dana, on bi to sigurno jako volio.