< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

to be part of you =)

je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?

POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...


and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...

nedjelja, 09.11.2008.

psihodelija, strah i izblijeđeni osjecaji.

reci mi, reci mi, reci mi da ima smisla. molim te uvjeri me.
uvjeri me u sve ono u sto ja pokusavam uvjeriti druge.
ohrabriti.
optimizirati?
jer ja se bojim. bojim se zaljubljivanja. bojim se odbacivanja.
i osjecaja iskoristenosti. opet?
hocu preskociti sve samo do trenutka kad vise nista nije vazno.
i nezelim vise znati razliku između realnog i izmisljenog svijeta.
nezelim ju.
ne sviđa mi se. takav način.
i kraj.

volim tvoj osmijeh. pogled. i nacin na koji razgovaras samnom. i nacin na koji mi se nasmijes. i ton kojim mi se obracas.
i sva se topim.
i znam, da znam, savrseno sam svjesna koliko sam to vec puta napisala. za neke druge ljude. koji sada pripadaju iskljucivo proslosti. i znam, i vec sada vidim kako ce ovo sve zavrsiti. i da se zavrsiti, ako uopce pocne, veoma uskoro.
gotovo da bih to i zanemarila. samo za kratko vrijeme tih nekih posebnih trenutaka.
trebam da me netko digne do neba, bar nakratko.
kao narkoman koji je ostao bez droge.
znam da ce me to na kraju unistiti.

a ja sam tako bezbrizna kad sam s tobom. ali ne bih rekla da je to zbog tebe.
ti si samo tako prikladno preuzeo ulogu. ulogu nekog tko ce postati moja trenutna zanimacija. naravno da to nece postati ono sto meni treba. naravno da ne, jer ti jednostavno nisi takva osoba. ti si cista vatra. ono na sto padam. uvijek.
ali to nije to.

i samo smijem se, i smijes se. i sve je isto kao prije..
ali je li?
ja znam da kad prođe neko vrijeme vise neces imati tu sposobnost da rastjeras sve moje probleme i dvojbe samo svojom pojavom.
i bit cu opet ja, u svom punom. sjaju? ma kakvom sjaju.
problemi ne sjaje. bar ne koliko ja znam.
i to vise nece biti ona djevojka koju si upoznao.
voljela bi da te mogu upozoriti na to.

hocu se nasloniti na tebe. da me drzis. nad ovom provalijom nad kojom stojim. ima li uopce smisla boriti se da ne padnem?
sve je to tako krhko.

fali mi necija blizina. jako, jako.
i nemogu spavati. zagrlit cu sama sebe. i pretvarat cu se da si to ti.
i da ti je stalo na onaj nacin na koji ja zelim da bude tako.
i da su tvoje ruke oko mene i da nemogu nigdje. da me ne pustas.

umorna sam.

- 00:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.