Kiša je nezaustavljivo šibala.
Polomljen zub na buketu od vlasi umorne kose.
Djevojčica je mahala prolaznicima oko sebe.
Ranjena stopala party djevojke s nevidljivim povodcem oko vrata.
Stope je odavno raznio vjetar.
Žvakača guma marke srce bačena u praznu limenku.
Neupotrebljiva SIM kartica.
Telefon za hitne slučajeve nema tona.
Nema signala.
Halo,
ne možeš se spasiti!
Sama odgovara.
Nećeš valjda plakati?
Rekli su da se ne smije plakati.
Nevidljiva ogrebotina.
Zahvali Bogu.
Pssst!
Moraš biti od kamena.
Treba imati zraka za svaki maraton.
Ponovno,
ponovno
i ponovno.
Glas je u posebnoj sobi.
Zaključan u najmanjoj ladici.
Ne možeš ga otključati.
Ne možeš ga upoznati.
Nećete se rukovati.
Prežderao se crnilom.
Povraća osmijeh.
Kamen je samo jedan,
a udaran čekićem.
Želim te!
Gospodine, budi zadovoljan opipljivim.
I pazi dušo da se ne porežeš!
Žao mi je što ne možeš čuti.
Dođi da te zagrlim.
Možda se tama sutra uspava?
Koliko će se sunce zadržati?
Na kraju, nije važno.
Tu sam!
Mogu biti na obje strane!
(Naslikala moja sestrica M.P.)
Oznake: smile, malo stihova, vikend, slika, pozdrav
