ružmarin i piskavica teku tjemenom,
a pore ti proždrljivo upijaju kremu na obrazima

pogledaj snijeg kako se otapa

još uvijek je prosinac
sjedim ti u krilu
dok jedeš paštetu

uranjam u zelenilo po prvi put
dodiruješ mi vrat
i koljena

peć se polako gasi
nastavit ćemo ujutro
topeći led sa svih stakla

na kraju,
želim da si ti posljednji dim
i svaki deja vu
izgovara
ispočetka

jer snijeg prebrzo nestaje