Plače.
Boji se.
Ne može zaustaviti opsesivne misli. Povraća joj se.

Tu sam.
Iako miljama daleko, tu sam.
Riječi i vrijeme ću ti uvijek pokloniti.
Sklonište, nadu, putokaz.
Slušam te.
Sada i svakog narednog dana.
Ali moraš djelovati.
Birati ovaj broj, napisati ovdje mail, otići na pravo mjesto.
Nemoj se bojati.
Razmisli zašto i kada si se počela ovako osjećati.

- Rekla mi je mama da nas troje ne znamo što je stres i da nemamo nikakvih briga kad sam joj rekla za tablete.

Pogriješila je.
Obavit ću razgovor s njom.
Smiri se.
Diši.
Razmišljaj o najljepšim trenucima svog života.
O najljepšim snovima koje si sanjala.
O najsmješnijim situacijama koje si proživjela.
O idejama koje želiš oživjeti.
Ustani iz kreveta, prošeći po prirodi, odmori se od interneta, idi na sajam, pogledaj film.
Uradi za sebe nešto što te veseli.
Obavezno se javi na sve mailove koje ti pošaljem.
Vjeruj,
svi imamo supermoći, a različitost je snaga.
Vani su mnogi superjunaci koji ti mogu pomoći, ako si spremna otvoriti se.

Vrijeme je za otpuštanje,
razumijevanje,
otvaranje,
toplinu,
ljubav
i razumijevanje.

Prelako zaboravljamo.
Konstantno je pravo vrijeme.