just me
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
Linkovi
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
IDEALI
Tajna večer, topli osjećaji,
Lagan vjetrić, suhi uzdisaji...
A maglica tanka, laka,
Milo trepti, milo sijeva, -
Vrh valovlja i oblaka
Eno traka mjesečeva,
Pa im šapće, što sve nebo sniva,
Kako suza sjajnom zvijezdom biva...
Sveto nebo, i vi iskre male,
Kažite mi, šta ste zadrhtale?
Sjećate l' se časa mila,
Kad sam bio čedo malo,
Pa bi - čedo - majci s krila
Na nebesa pogledalo,
Mazilo se tepajući tada:
Ja bih, majko, onu zvijezdu rada!
Ide vrijeme: zvijezde zapadaju,
Vrata raja brige zatvaraju!
Žeže sunce, želiš hlada,
Al ti želja gladna mrije;
Ah, nikako i nikada
Stignut, kud ti duh se vije
Pa u vise neizmjerne leta,
A iz tijela u ponor sapeta!
A na umu, ah, toliko snova,
Cijelom svijetu dosta blagoslova;
Srce kano sveti plamen
Pred žrtvenik ljudskom rodu,
Čvrsti osnov, stojni kamen
I prijestolje za slobodu,
I krv živa nek se u prah gubi,
Ustreba li, da se tako ljubi!
Čiste želje - ko vi, zvijezde sjajne,
Nedohvatne - ko i vaše tajne!
Vi, alemi vasione,
Gledate me čudno, je li?
Ko blažene noći one,
Kad sam majci o vrat bijeli
Mazio se tepajući tada:
Majko, ja bih onu zvijezdu rada!
S.S. Kranjčević
24.06.2005., petak
jedan koncert i svašta nešto udrobljeno...
|
... još jedan veliki događaj za Sarajevo... za BiH... jedan znak da mi nismo mala zatvorena nikome zanimljiva zemlja... već dio urbane Europe... ... skoro puna Skenderija i funky dance... "I'm goin'... I'm goin'g.... I'm goin' deeper underground..."... puno dobre muzike... plesa i super atmosfere... koncert Jamiroquai... još jedan znak da kod nas ipak ima mladih duša koje se drže duboko od ponora turbo folka i inih gušitelja kulture i zdravog razuma... ...da se razumijemo nije se u Skenderiji desilo svjetsko čudo... za njih je to možda samo jedan u nizu "manjih" koncerata... za nas "dašak" dobre muzike i super ugođaja... ...meni uglavnom bilo dobro... što je najvažnije... :) ... mala zamjerka organizacijska... piće je tako glupo organizirano... propustili su veliku zaradu koju su mogli ostvariti... gotovo nitko sa tribina nije kupovao piće (a ništa se nije moglo unijeti) jer je bilo predaleko i pravo nezgodno za proći... u Coca Coli još nisu culi za plastične čaše sa poklopcima niti za nosače koji nosaju piće i prodaju po tribinama... uglavnom umrla sam od žeđi... dehidriralaaaa... u početku sam mislial da će sve propasti... moje višednevno neraspoloženje... u početku se nisam mogla opustiti... samo sam sjela i razmišljala... budala... onda su me nekako ponijeli zvuci.... ritam... nisam mogla prestati plesati... skoro sa suzama u očima... nek sve ide k vragu... dok se ja ne dam... sve dok me ne gurnu dublje u blato i zgaze... u suprotnom... neće me slomiti da se sama bacim... heh... e kad već drobimo jelte... zanima me šta mislite o slijedećem: priča mi poznanik... nekad bio prijatelj da on ima jednu curicu... shemu... vidjaju se na par sati kad im paše... hopa cupa i pa pa... njihov izbor jelte... ali on ima 27 a ona 16... meni je to bolesno... koliko znam kažnjivo je i zakonom... a taj momak zgadio mi se... pfuj... no neki moji prijatelji kažu da ne mogu tako gledati... da ne poznajem nju i da se dobna granica i granica zrelosti danas munjevito pomjeraju ka dolje i da curice od 16 godina nisu ono što smo mi bile... šta god da jesu ipak im je samo 16 i ja o tome ne mogu misliti drugačije nego o opačini... šta vi mislite???? |
18.06.2005., subota
my view... bijelo dugme u sarajevu 15.06.
|
ne volim duplirati blogove na blog.hr i blogger.ba... ali nekako... želim da prenesem svoje utiske... nakon sarajevskog koncerta... posebno onima koji se još razmišljaju ići ili ne na zagrebački... dakle... svaka nam čast!!! još jednom smo pokazali da smo mi... istinski građani i državljani ove zemlje i ovoga grada ipak iznad svih smicalica i podvala koje nam serviraju tzv. dušebrižnici... a sve u strahu, ljubomori ili vlastite koristi... o čemu govorim? naravno o koncertu Bijelog dugmeta... s kojeg upravo dođoh... koji je bio fenomenalan, profesionalan, a opet tako emotivan... ne znam broj... mogu pretpostaviti da je riječ o 50.000 ljudi... ali pune tribine... pun teren... u jedan glas: "ima neka tajna veza" i ima tajna veza... i više od toga... neki mediji i ostali dušebrižnici pokušali su od ovog koncerta napraviti vlastitu političku promociju... svrstavši koncert kao apsolutno patriotski nepodoban... zašto? zbog lika i djela čovjeka koji se zove Goran Bregović???? Zar on pak zaslužuje toliku čast... pri čemu su zaboravili zašto 50.000 ljudi dolazi na koncert... ne zbog Goranovih političkih stavova, humanih propusta... već radi muzike... stihova uz koje smo svi odrasli... i postajali zreli ljudi... i Bijelog dugmeta... ponekad umjetničko dijelo vrijedi mnogo više nego sam umjetnik... nadraste ga i samostalno zaživi... veće i jače od ličnosti samog umjetnika... tako je i sa Bijelim dugmetom... postalo je institucija... čiji je možda najvažniji član Goran Bregović... ali tu su i ostali i prvenstveno MUZIKA... pjesme koje su obilježile čitavo jedno povijesno doba... Koncert nije niti ruganje liku i djelu Alije Izetbegovića... niti sprdnja sa Sarajevom 10 godina poslije rata... niti pokušaj jugonostalgičnog ujedinjenja regiona... to je samo dobra muzika!!! lik Gorana Bregovića tu je bitan samo kao autora tog djela... sve ostalo... njegova je osobnost... 50.000 ljudi vrištalo je, pjevalo, skakalo na "Lipe cvatu, sve je isto kao lani"... 50.000 ljudi koji bude nadu... jer u publici je bilo svih ama baš svih uzrasta... i onih malih koji nisu gotovo ni rođeni bili dok su Dugmići palili i žarili... i upravo to budi nadu da osim obožavatelja zatupljujućeg turbo fola u ovom gradu... u ovoj zemlji ima još mladih sa dobrim ukusom... "Čiribiribela", "S vremena na vrijeme", "Za Esmu", "Hajmo curice, hajmo dječaci", "Napile se ulice"... samo su neke od pjesama koje su se orile Koševom večeras...iz grla članova Bijelog dugmeta i grla 50.000 mladih... Grad Sarajevo... i cijela BiH još jednom pokazali su da se ne damo... da nas ipak u konačnici vodi zdrav razum... i da takva zatupljivanja nitko prihvatiti neće... Lik Gorana Bregovića... objesiti ga zato što je rekao "Jebo Aliju"... ko će ga objesiti? Isti oni što vene režu na pjesme Željka Joksimovića... i drugih sličnih primjera iz SiCG? Zašto ga objesiti? Zato što je nula od čovjeka? Zato što nikada u svojoj karijeri nije prekinuo svoj milijone vrijedan koncert i rekao: "ljudi u zemlji u kojoj sam odrastao u kojoj sam živio vodi se krvavi rat... djeca ginu... pomozite... ovo večeras sviram samo za njih"? Ne bih rekla... Mada je to zapravo ono sasvim iskreno što mu ja zamjeram... sve ostalo njegova je osobnost... i nema nikakve veze sa koncertom Bijelog dugmeta... Sa emocijama koje naviru dok sviraju "Svi marš na ples" "Selmu"... emocijama koje te nose... sjećajući se svih momenata kada su te pjesme bile važne... i kako su preživjele do danas... Ukratko... pokazali smo da smo jači od svih... pokazali smo da cijenimo vrijednost rada a ne karakter umjetnika... pokazali smo koliko u nama još žive oni lijepi dani... oni sretni trenutci... i kako možemo naprijed dalje da se oni vrate... pokazali smo da smo više nego fenomenalna publika za vrhunske koncerte... Jedna je mrlja na cijeloj turneji... to je ono što i ja zamjerah i još zamjeram... sve je to biznis... velika želja za zaradom... sa druge strane toliko je emocija u svemu... toliko će se novca okrenuti... a ja... kako sam ipak izgubila bitku sa komercijalizacijom ću živjeti u nadi da će na kraju turneje članovi Bijelog dugmeta odvojiti neki iznos... npr. min. 50.000€ npr. za pomoć ratnoj siročadi u zemljama ex. yu... tek tada... tek tada njihov koncert će imati smisla.... i sve dok ne završi ja ću se nadati... i nadati... tekst je napisan u noći koncerta... odmah poslije koncerta u 2:48 ujutro... |