just me
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
ponešto o meni... i onome što me okružuje... ponešto šašavo... ponešto tužno... sve kaotično...
Linkovi
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
Blog.hr
Moj grad!
Emaus
The Hunger Site
S.S.Kranjcevic
Lavica velikog srca
Me, my self & I na BH bloggeru
Pročitajte i nećete se razočarati:
Slatkica
Žuta minuta
Binarni kaos
Mala slatka Ifa
Jednorog
Divna Kalei
PROČITAJTE:
Umirući sam shvatio
IDEALI
Tajna večer, topli osjećaji,
Lagan vjetrić, suhi uzdisaji...
A maglica tanka, laka,
Milo trepti, milo sijeva, -
Vrh valovlja i oblaka
Eno traka mjesečeva,
Pa im šapće, što sve nebo sniva,
Kako suza sjajnom zvijezdom biva...
Sveto nebo, i vi iskre male,
Kažite mi, šta ste zadrhtale?
Sjećate l' se časa mila,
Kad sam bio čedo malo,
Pa bi - čedo - majci s krila
Na nebesa pogledalo,
Mazilo se tepajući tada:
Ja bih, majko, onu zvijezdu rada!
Ide vrijeme: zvijezde zapadaju,
Vrata raja brige zatvaraju!
Žeže sunce, želiš hlada,
Al ti želja gladna mrije;
Ah, nikako i nikada
Stignut, kud ti duh se vije
Pa u vise neizmjerne leta,
A iz tijela u ponor sapeta!
A na umu, ah, toliko snova,
Cijelom svijetu dosta blagoslova;
Srce kano sveti plamen
Pred žrtvenik ljudskom rodu,
Čvrsti osnov, stojni kamen
I prijestolje za slobodu,
I krv živa nek se u prah gubi,
Ustreba li, da se tako ljubi!
Čiste želje - ko vi, zvijezde sjajne,
Nedohvatne - ko i vaše tajne!
Vi, alemi vasione,
Gledate me čudno, je li?
Ko blažene noći one,
Kad sam majci o vrat bijeli
Mazio se tepajući tada:
Majko, ja bih onu zvijezdu rada!
S.S. Kranjčević
31.05.2005., utorak
GO GO GO!!!
|
mladi perspektivni... puni nade i volje i želje da učine ovo društvo u kojem živimo boljim... mladi koji ponovno svojim aktivnostima, u život vraćaju UKS "Emaus"... Svaka im čast!!! Za više detalja kliknite na ovaj blog ili ovu adresu A ako vas zanima i pridružite se!!! |
22.05.2005., nedjelja
prijatelji stari gdje ste...
|
...dugo me nije ovako spucalo da napišem dva bloga u par sati... jedan na blogu koji mi sada dođe kao No. 1 a drugi ofdje... nije da mi je dosadno jelte... trebala bih završiti hrpu poslovnih stvari... zato i sjedim za kompom par sati... ali inspiracija nikako... a ona druga... za trla baba lan... eh... ta me drži ;) gledam mamu kako se sprema za proslavu 40 godina mature u Slavonskom Brodu... čuje se sa ljudima koje nije vidjela 20 godina, od proslave 20-togodišnjice... kako evociraju uspomene na gimnazijske dane... i razmišljam o ljudima... dragim ljudima koji prođu kroz naše živote i odu... neki se vrate... nekad... a neki nikada... rat kojeg smo svi prošli doprinjeo je tome da neki ljudi nisu više sa nama... zauvijek... ili su se odselili negdje daleko... danas zove me prijateljica... koja godinama ne živi ovdje... došla je na par dana i uvijek se javi... ona je bila na "onoj" strani... to nas je u početku malo kočilo... ali ne zadugo... zaboga ipak smo odrasle skupa!!! ona je moja draga prijateljica ma gdje bila... ma što radila... čitam poštu od prijateljice preko oceana... išle smo zajedno u školu... i uvijek se kužile jako dobro... nikad kilometri neće biti toliko bitni da razdvoje naše prijateljstvo... u srednju školu išla sam daleko od svog Sarajeva... ma kako mi te godine bile teške... upoznala sam prekrasne ljude... koje volim beskrajno i danas... iako neke godinama vidjela nisam... no zahvaljujući sredstvima moderne komunikacije ostali smo u kontaktu... cujemo se... zna se kad je tko diplomirao... zaljubio se... dobio ili promijenio posao... ljude koji su samnom dijelili tako teške trenutke... sa kojima sam od djeteta postajala djevojka... nikada mi neće prestati biti važni... ma gdje bili dragi moji... ma koliko nas kilometara ili vremena dijelilo... nikada... ama baš nikada nećete prestati biti moji prijatelji.... prije 9 godina na mojoj maturskoj proslavi na pozornici je stajao citat: "Postoje trenutci koji usprkos vremenu što leti ostaju vječni" Ja bih dodala: "i ljudi" ... prije svega ljudi... |