|
Bljak. Neću više rođendana. Ko vas jebe. |
|
Zenovci su ga gledali očima nevinih ovčica, dok je prepravljao ogradu. Nalikovao im je na njemačkog ovčara koji je netom izašao iz jame pune živog vapna i čudom ostao živ. Excentro se ne bi složio da izgleda kao njemački ovčar. On je mrzio njemačke ovčare. Htio ih je sve pobacati u jamu te preliti živim vapnom. Popravljao je ogradu cijelo popodne. Sunce se smješilo žestokim smješkom na nebu, dok je kupido crtao ženske aktove u pješčaniku. Ograda je bila popravljena i Zenovci su bili sretni što su riješeni grižnje savjesti. Nikad više im neće pasti na pamet da bježe. Excentro je dohvatio Kupida i počeo da udarati komadom drva. Kupido se smijao opaljen suncem i vrištao: "Gle ovu, pljunuta Afrodita! Kurvetino!!!" Excentro je bio jako ljut na Kupida jer mu ovaj nije pomogao oko ograde. Dok ga je mlatio, smišljao je drugu fazu osvete. Kupido je i dalje vrištao od smijeha. Kako je bio nepovrediv i besmrtan, čak mu je godilo. Jako pederska scena. Ostavivši Zenovce glupe onakima kakvi jesu, bez imalo nade u njihovo duhovno prosvjetljenje, te aktove u pješčaniku da potonu u večernjoj kiši, Excentro i Kupido su se uputili prema dvoru Goga. "Za ime Goga, oni idu k njemu!!!" šaputali su Zanovci međusobno, uranjajući duboko u blato izgovarajući njegovo ime. |
|
U KURAC. NEAM VIŠE ŠTA ZA REĆ. E PA U KURAC. |
|
Traganje za smislom života nije nimalo lak posao. Dapače, oduzima više vremena nego što bi htjeli, nego što uopće pretpostavljate. Ljudi misle da će biti sretni kad ostvare neki cilj, ali to se ne događa. Sreća ne dolazi sa obavljenim poslom. Sreća nikad ne dolazi sama. Sreća dolazi u kompletu s katarzom. Tako bar ja mislim. Problem je u tome što ne traje duže no Sinatrin singl. Neću zapomagati, neću se žaliti. Dobro mi je. Imam sve što mi treba. Krov nad glavom, novaca koliko treba, cigarete i upaljač. Što će mi više u životu? Neću više započinjati nova poglavlja mog života. Moj život jest jedno poglavlje u velikoj knjizi ŽIVOTA. U principu, ovo je zadnje poglavlje koje započinjem. Kunem se. Započinjem poglavlje nezapočinjanja poglavlja. Nije li to divno? U sitne sate kontemplirati nad životom? Praviti malu retrospektivu nad učinjenim i prošlim? Divna retorička pitanja i nepovezanost misli. Kladim se da nemate pojma o čemu pričam. No to nije bitno. I sad ide blokada. Zastoj, praznina, vakuum. Ne bi li bilo divno da se sutra probudim u čistom krevetu? U sobi sa bijelim zavjesama. U stanu sa crvenom sofom, vlastitim uredom i kvazirustikalnom zelenom kuhinjom s punim frižiderom i perilicom za suđe? Ne bi li to bilo baš divno? Ne bi li bilo divno da za 4 sata ne moram čekati majku na minus 10 stupnjeva, na smrdljivom autobusnom kolodvoru? Bi, bilo bi divno. Sveti gral je daleko, daleko od mene. Negdje na sjeveru mislim. |
| < | travanj, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv