izbicaa224

Pazi da se ne dogodi da si jednom u životu dopustiš da ti netko znači previše, jer bi te tada mogao vrlo lako povrijediti!
Ljubav je opasna stvar, poput droge. Osoba koju voliš, postaje ti sve, postaješ ovisan o njoj, ma koliko god ona loša bila.
A zaljubljenost? Pa zaljubljenost je još gora. To je osjećaj koji ne mozeš zaustaviti, mozes samo sebi lagati da ti ta određena osoba ništa ne znači!!
I kako sad da prestanem misliti na osobu za koju mislim da je savršena za mene? Jednostavno, on mene ni ne gleda, on je previše zreo za mene, on nije kao drugi. Ta njegova posebnost ubija me svaki dan, na jednu stranu obožavam ga, a na drugu mrzim jer svaki prokleti trenutak provedem misleći na njega.
B! <3

Znate onaj osjećaj kad ste prije bili zaljubljeni u savršenog decka ali nikad niste ni pricali s njim, i onda se jednog dana pocnete druzit s njim i opet se zaljubite u njega iako znate da je ženskaros i da niikad necete bit s njim. Tj. mozda ocete ali ce vas samo zbarit i ostavit jer tako radi svima? Ali on je jednostavno neodoljiv, i zabavno vam je biti u njegovom drustvu? JA PROKLETO ZNAAAAAAAAAM >.<

Mrzite me?
Pa ovako. Mozda jesam ponekad drska, površna ili kako bi vi rekli umisljena. Mozda zato sto vam kazem sve sto mislim?
Mozda vi samo imate preveliko mišljenje o sebi i sebi ste najvažniji.
Koga je uopće briga s kim sam, kad i gdje. Što pijem, što nosim, koga ljubim?
Moj život moja stvar. Vas zivot, vasa stvar, ne?
Ja mislim da tako ide ;) Dosta mi je da svaki izlazak moram gledat da 'uzvisena' lica za koja sam ja obična drolja, ali nitko nije savršen pa ni vi.
Ali ako bar i mislite sve to o meni, hrabrije bi bilo da mi se obratite kao i ja vama jer ovako padate još niže. Možda, moje rijeci nece utjecati odmah na vas, ali ćete s vremenom shvatit kakvi ste zapravo. Što ja imam s tim vašim frustracijama? Ne morate ih liječiti na meni jer vam ja ne mogu pomoci :D
Pustite me da živim svoj život, jer meni je moj zivot sto puta savršeniji od vašeeeg :D

-kad si ono sto jesi.
-kad sve mozes reci.
-kad zajedno mozete sve.
-kad ne moguce izgleda moguce.
-kad se ponašaš kao dijete.
-kad joj svaki problem mozes reci.
-kad je svake ljubavi s njom lakse preboljeti.
-kad ti pruza utjehu u najteže dane.
-kad si najsretnija s njom.
-kad ti nikad nije tesko pomoci joj.
-kad ju voliš.

To se moze zvati najboljom prijateljicom :)


Severina - Prijateljice

O kad bi bar na trenutak opet bio moj. Želim to i želim njega. Mrzim sve što me podsjeća na njega kad nismo zajedno. Jedino vječno pitanje jest ,zašto me on ne voli. Možda sam premlada da kažem nešto tako prosto kao da su mi slomili srce. No mene nije strah i ne želim držat svoje osjećaje u sebi zato tu pišem. Slomili su mi srce. Ko zna oce se ikad vratit u kako bi se reklo normalno stanje. Mislim da mi trenutno to samo on može vratiti na mjesto. Kao mislim si da ako mi se vrati ne bih mu trebala oprostiti,ali neki me vrag uvijek njemu vrati. Sa sigurnošću mogu reći kako znam da, ako opet pokušamo, sve će biti jednako. Ali ne! Ja ko za vraga ne slušam razum,po ko zna koji jebeni put. Htijela bih biti snažna i izdržati sve to bez osvrtanja. Čemu je sve to tako teško i bolno? Čemu život,ako ga moram živjeti bez njega? Za mene to nije život. Za mene je život kad živiš punim plućima,sretno i sa osobom koju voliš više od samog tog života. Htijela bih to doživjeti. Fakat bih htijela. Ali nekako ne ide. Ali i sama si mislim,pa zar nisam ja već previše propatila da moram i dalje bez njega. Nitko ne razumije da ga ja znam u dušu i da znam kad nešto neće završiti na dobro. Ne znam kako da opišem to što upravo osjećam. Mogu reći , tek banalnu rečenicu da me je strah. Ni sama ne znam kako da napišem to jer ne kužim ni ja osobno kakav je to zapravo osjećaj. Mislim da je taj strah tu zato što se bojim opet biti s njim i opet ga izgubiti i sve ovo ponovno proživljavati. Ili je to ona jebena ne uzvraćena ljubav. Ne znam, stvarno mi ništa drugo trenutno ne pada na um. Kad ja znam da on mene ne voli i da nebi htio nista osim prijateljstva. To me jako ubija u pojam. Ja uopće ne funkcioniram bez njega. Nije to to. Baš si razmišljam kako je bilo savršeno kad me zagrlio. Kad bi se on meni nasmijao,ne znam. Osjećala bih se kao da tada mogu sve. Jedno smo vrijeme provodili zajedno i bilo je i više nego lijepo. To što je bilo s njim,sve sam uprskala. Da nisam napravila to što sam napravila,vjerujem da nista od ovog nebi bilo. Jako mi je žao,iz svakog dana sve više,umjesto da je obrnuto. Sve se ruši. Moj cijeli život,moje odrastanje,moji snovi..SVE! Ništa nema važnosti,niti života, dok on ljubi neku drugu. Dok me ne gleda očima, dok mi ne primi ruku. Obožavam onaj osjećaj kad sam s njim pa znam da je on onaj pravi i kako se u tim trenutcima stvarno osjećam sretnom. I ništa me drugo niti najmanje ne zanima. Ne želim ništa pokušati,jer ću još više uprskat. Želim bar sa malo dostojanstva njega zaboraviti. Znam da ne mogu dalje više bez njega jer me apsolutno sve podsjeća na njega. Od kućice,od moje ulice, od sviiih pjesama, od doma..do nekih riječi. Znam zašto ga toliko volim i zašto ga ne mogu zaboraviti. Iz jednog razloga. Jer ga poznajem. Znala sam da me ne voli od onog trenutka kad sam mu rekla da ga volim, a on je samo bolno šutio. Znam da ću mu jednog dana morati zauvijek reći zbogom i da ću mu morati poželjet sreću s nekom drugom. No ne sada,ne ovdje. Previše me boli srce da ga napustim. Iako znam da više nema šanse, i dalje cu se truditi. Ma žao mi je. Nikada više neće biti isto niti ne može biti. Ne volim kad mi daje neku nadu i onda to u trenutku sruši. Zar on ne razumije da me to boli? Da ja njega još uvijek volim? On ne brine za to izgleda. Podigni mi ona krila i nauči me opet letjeti. Volim kad se nasmije,kad je nosio kapu jer se ošišao i nije mi htio pokazat,kad je zbog mene po hladnoći i mraku hodao 2 km, kad me poljubio, kad me jako čvrsto zagrlio, kad mi je primio ruku jer mi je bilo hladno, kad mi je rekao da me voli, kad je rekao da mu falim, kad bi se dugo gledali..kad bi otišao. Ne znam zašto sam ovo zadnje nadodala, valjda zato što je to jedino realno i zato što se trenutno tako osjećam, i zato što se sad derem ko glupača. Je,vrijedan je toga. Svatko koga volim je toga vrijedan. Uvijek sam se pitala zašto mi nije suđeno da budem sretna. I znam da će osoba s kojom će on željeti podjeliti život, biti najsretnija osoba na ovoj prokletoj Zemlji. Teško mi je to reći,da, ali moram se suočiti s činjenicama. Kad bih barem znala što on osjeća i od čega da krenem. Možda ovo sve cjelokupno zvuči jadno. Kako da kažem: NIJE BAŠ DA ME BRIGA. To su samo moji kretenski osjećaji koji su tu doslovno,onakvi kakvi jesu . I evo naprimjer,ovog trenutka se ja osjećam tako glupo i plačem se i jadna sam. Zar me samo ljudsko biće može staviti na takvu muku? Razmišljala sam konstantno o tome. Pa on je čovjek,kao i mi svi,a zašto onda mene neopisivo jako bole teške riječi koje izlaze iz njega? I zašto me naprimjer baš suprotno on može ipak činiti sretnom? Glupo je to sve. I ta kemija i fizika i sve te znanosti o životu. Ja bi se barem jedan dan htijela opustiti i ne misliti na njega. Valjda se po ovomu već zaključuje da, onak doslovno, ne prođe ni pet minuta, a ja na njega pomislim 50 puta. Jadno,da. Al njega je..ma njega je jako teško zaboraviti. Imam veliko povjerenje u njega ili sam imala. Ne dokučiva mi je ta prijašnja stvarnost. Željela bih opet biti sretna i uživati u životu baš takvom kakav on zapravo je. Baš ovog trenutka da me netko pita što osjećam prema njemu, ne bih znala točno odgovoriti. Jer ga u istom trenutku i mrzim i volim. Mrzim ga jer me toliko muči, a s druge strane ga volim jer..ga volim.

Tomislav Bralić & Intrade - ZORA BILA

Želim da znas, da je sve ko prije. Beez obzira na njega, ti si jos kamen na srcu. Zbog tebe se budim ujutro, zbog tebe sanjam nocima.
Ne razumijes, znam, ali lako je za razumijet. Jednostavno, osjećam se onako kako si se ti osjećao.
Želim te natrag, vise od svega! Želim da budeš sretan sa mnom, da volimo, prastamo.. :(
Želim da znas koliko mi fališ, i da nista nije kako se cini.
Ne razumijes, znam, ali razumijes kad ti kazem da te volim.

Mr.Black- Vodi me do neba

Možda previše sanjam,kažu, ali ne uljevati si barem neku nadu izdajnički je. Osjećam se prevarenom, ne želim se suočiti sa svojim pogreškama. Previše ga volim da bi zaboravila sve što smo imali, njegovo naivno lice i uplašen pogled kad god bi rekla da ga ostavljam. Bilo mi je smijesno tada, a sad. Srce, dušu, razum, sve! Dala bi svaku sitnicu za dio njegove ljubavi. Ne vjerujem sebi da sam tako postupila, jednostavno nije ono što sam oduvijek sanjala. Život mi se pretvorio u horor film, a ja sam ona djevojčica sto uplašeno trči mračnim hodnicima.
Nisam ni razmisljala da samo jedna odluka doslovno može promijeniti vaš život.
Jedna kriva, ne svjesna, spontana odluka koja se na prvi pogled čini kao dječja šala.
Bode me za srce kad ga vidim u njenom naručju. Cijeli moj svijet ona tada drži u svojim rukama.Ljubomorna sam na svaku minutu koju provedu zajedno, svaki dodir koji izmjene, svaki poljubac koji si poklone.Jednostavno, proklinjem dan kada sam onako odlucila. Ponekad, sama sebi ne vjerujem da sam donjela tu odluku, i da mi je život dobio novu sliku. Sada ona živi životom koji sam ja zamišljala. A najviše me boli što sam ja takav neobično prekrasan način života imala u rukama, ali kad nisam pratila, ne svjesno ga je oluja odnjela.
Zar je vrijedno sad sjediti i plakati za izgubljenim? Znam da je gotovo, ali ne želim si priznati, jednostavno, nešto u meni se konstantno proturiječi takovom postupku.
Život mi se od tad znatno promijenio, nisam više sretna kao prije, čak sam i ostala bez prijatelja.Ali pokusavam nekako vratiti svoj stari život, na izgled mi i uspijeva, samo sto cu sad morati bez njega. Što mi najteže pada.
Već sam živjela život bez voljene osobe, i mislila sam da drugi put neće tako boljeti, ali boli, razara!
Koliko god volim biti sama toliko na drugu stranu volim kad me neko sluša dok plačem.
Zbog njega plakat? Prije je izgledalo smiješno, ali sad me svaka njegova gruba riječ sruši. Koliko god pokusavam, ponekad mi i uspije ali njegovo hladnokrvno ponašanje me momentalno uništi. Zašto me muči? Većina bi rekla jer sam ja to njemu napravila isto, ali od njega bi zadnjeg očekivala osvetu, no ljudi se mijenjaju i to moramo shvatiti. Iskreno se nadam da mi se osvećuje i da postupa kao ja jer sam ja njemu tad na kraju svega oprostila, a u njegovim postupcima ne vidim ni traga oproštaja. Možda želi da se osjećam onako kako se on osjećao, ali ja nikad nisam željela da mu bude loše zapravo skroz obrnuto. I odlučila sam ga izbrisati zauvijek, ali uvijek mislim da ce mi dati novu šansu pa nekako ne mogu. Njega maknuti iz svog života? On zapravo nikad nije želio izaci iz mog zivota, a sad mene tjera iz svog.
Još uvijek pamtim one dane kad sam bezbrižno uživala u njegovom zagrljaju. Nisu bili tako davno, a meni se čine kao da više i ne postoje.
I šta sad, moram se suočit s time da je on to sve zaboravio, da ga nije briga s kim sam ni gdje. Ne mogu, trebam ga da me treba! Da smo sretni, onako da svi budu ljubomorni na nas, jer jednom zauvijek i ja želim biti sretna, bar se tako osjećati u trenutku. Ali kad nisam dovoljno jaka. Ali kako bi i mogla biti kad mi nista nije podrška i ne mogu se osloniti na ništa. Želim ga zaboraviti ali uvijek mislim da postoji neka nada i odma me obuzme onaj meni u inat pokvareni osjećaj.
Samo da sjedneš pored mene, da ti sve objasnim, da nista nije onako kako se čini. Ali boli me to što znam da i ako se najdublje ispricam i za ono sto nisam napravila, njemu to neće nista značiti. A ja jednostavno ne mogu biti prijatelj osobi koju volim. Svaku sekundu, svaki dan, sve živo, ružno, lijepo. Sve bi dala za njega! A on to ne primjećuje, ne razumije da sam ja samo jedna od onih šta su slijepo zaljubljene u osobu koja ih niti ne pogleda. O da mi je samo jedan onaj njegov pogled, da mi se s iskrenošću nasmiješi i pokaže da mu je stalo.
Ali previše sanjam, s tim sam se već odavno pomirila. I kad te pogledam vidim da si sretan. Što me najviše grize za srce. Jer nikad toliko nisi bio sretan sa mnom. Nadam se da me razumiješ, i nadam se da nikad vise neće biti potrebe za ovako nećim, jer volim te. To si već, sigurna sam, zaključio.

:(

Jednom kad shvatiš sve, kad shvatiš da sam te voljela, da sam željela dati sve za tebe, htjet ces to sve ponovo, Sve naše trenutke, svaki smijeh, plač, svaki dio naše davno zaboravljene prošlost.
No, jedno ne shvacas, ne shvacas da ja to sada želim i da ne znam koliko cu moci izdržati bez tvog dodira, mirisa, pogledaa..
Sve si mi, sve, i uvijek ces bit! Nitko to ne moze promijeniti.
Koliko god boli si mi nanio, koliko god si me ocrnio pred drugima, koliko god te mrzim, duplo vise te volim!
Ne mogu bez tebe, jer ti si jednostavno nesto sto je dio mene. Zbog čega osjećam i volim.
I zapamti, volim te uvijek i zauvijek!

You jump, I jump, remember? ;(

Teške su žrtve padale, nikog nije bilo da ih obrani. Ali Hrvatski vojnici spremno su ustrajali u borbi za pobjednom! zato NIKAD ne zaboravite 18.11.1991.
zato nikad ne zaboravite VUKOVAR! <3



GRAD - TO STE VI! STE VI!

na izgled možda niti jedna naša vrlina nije dovoljno velika da bi se smatrali savršenima,ali nekom su čak i naše mane savršene.

zensko sam... nezelim decka koji ce glumit majmuna i skakat oko mene necu to da mi svaku minutu govori da me voli,necu da place zbog mene ne zelim nista takvo..ja kao i svaka cura zelim samo decka koji ce bit uz mene kad mi je najteze, koji nece dopustit da placem zbog njega koji ce me primit za ruku kad mi je najteze.. zelim noramalnu osobu,..al nazalost takvih danas vise nema;))

Znam pricu o sreci
znam rijeci sto suze brisu
al nikog uz mene
moje noge same plesu

Daj svijetlo na mene
daj mi oci zaljubljene
da gledam u tebe
ti mi budis uspomene

Znam pricu o sreci
nikog nemam da me slusa
ti ne moras doci
al' ce doci tvoja dusa

Ti pobjede brojis
ja poraze svoje zidam
ti si imala mene
a ja nikog da ga izdam

Ti ljubav sakrivas
za neka bolja vremena
i mene ostavljas
ko da me nema

Znam pricu o sreci
nikog nemam da je slusa
ti ne moras doci
al' ce doci tvoja dusa

Ti pobjede brojis
ja poraze svoje zidam
ti si imala mene
a ja nikog da ga izdam