Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/izbicaa224

Marketing

Možda previše sanjam,kažu, ali ne uljevati si barem neku nadu izdajnički je. Osjećam se prevarenom, ne želim se suočiti sa svojim pogreškama. Previše ga volim da bi zaboravila sve što smo imali, njegovo naivno lice i uplašen pogled kad god bi rekla da ga ostavljam. Bilo mi je smijesno tada, a sad. Srce, dušu, razum, sve! Dala bi svaku sitnicu za dio njegove ljubavi. Ne vjerujem sebi da sam tako postupila, jednostavno nije ono što sam oduvijek sanjala. Život mi se pretvorio u horor film, a ja sam ona djevojčica sto uplašeno trči mračnim hodnicima.
Nisam ni razmisljala da samo jedna odluka doslovno može promijeniti vaš život.
Jedna kriva, ne svjesna, spontana odluka koja se na prvi pogled čini kao dječja šala.
Bode me za srce kad ga vidim u njenom naručju. Cijeli moj svijet ona tada drži u svojim rukama.Ljubomorna sam na svaku minutu koju provedu zajedno, svaki dodir koji izmjene, svaki poljubac koji si poklone.Jednostavno, proklinjem dan kada sam onako odlucila. Ponekad, sama sebi ne vjerujem da sam donjela tu odluku, i da mi je život dobio novu sliku. Sada ona živi životom koji sam ja zamišljala. A najviše me boli što sam ja takav neobično prekrasan način života imala u rukama, ali kad nisam pratila, ne svjesno ga je oluja odnjela.
Zar je vrijedno sad sjediti i plakati za izgubljenim? Znam da je gotovo, ali ne želim si priznati, jednostavno, nešto u meni se konstantno proturiječi takovom postupku.
Život mi se od tad znatno promijenio, nisam više sretna kao prije, čak sam i ostala bez prijatelja.Ali pokusavam nekako vratiti svoj stari život, na izgled mi i uspijeva, samo sto cu sad morati bez njega. Što mi najteže pada.
Već sam živjela život bez voljene osobe, i mislila sam da drugi put neće tako boljeti, ali boli, razara!
Koliko god volim biti sama toliko na drugu stranu volim kad me neko sluša dok plačem.
Zbog njega plakat? Prije je izgledalo smiješno, ali sad me svaka njegova gruba riječ sruši. Koliko god pokusavam, ponekad mi i uspije ali njegovo hladnokrvno ponašanje me momentalno uništi. Zašto me muči? Većina bi rekla jer sam ja to njemu napravila isto, ali od njega bi zadnjeg očekivala osvetu, no ljudi se mijenjaju i to moramo shvatiti. Iskreno se nadam da mi se osvećuje i da postupa kao ja jer sam ja njemu tad na kraju svega oprostila, a u njegovim postupcima ne vidim ni traga oproštaja. Možda želi da se osjećam onako kako se on osjećao, ali ja nikad nisam željela da mu bude loše zapravo skroz obrnuto. I odlučila sam ga izbrisati zauvijek, ali uvijek mislim da ce mi dati novu šansu pa nekako ne mogu. Njega maknuti iz svog života? On zapravo nikad nije želio izaci iz mog zivota, a sad mene tjera iz svog.
Još uvijek pamtim one dane kad sam bezbrižno uživala u njegovom zagrljaju. Nisu bili tako davno, a meni se čine kao da više i ne postoje.
I šta sad, moram se suočit s time da je on to sve zaboravio, da ga nije briga s kim sam ni gdje. Ne mogu, trebam ga da me treba! Da smo sretni, onako da svi budu ljubomorni na nas, jer jednom zauvijek i ja želim biti sretna, bar se tako osjećati u trenutku. Ali kad nisam dovoljno jaka. Ali kako bi i mogla biti kad mi nista nije podrška i ne mogu se osloniti na ništa. Želim ga zaboraviti ali uvijek mislim da postoji neka nada i odma me obuzme onaj meni u inat pokvareni osjećaj.
Samo da sjedneš pored mene, da ti sve objasnim, da nista nije onako kako se čini. Ali boli me to što znam da i ako se najdublje ispricam i za ono sto nisam napravila, njemu to neće nista značiti. A ja jednostavno ne mogu biti prijatelj osobi koju volim. Svaku sekundu, svaki dan, sve živo, ružno, lijepo. Sve bi dala za njega! A on to ne primjećuje, ne razumije da sam ja samo jedna od onih šta su slijepo zaljubljene u osobu koja ih niti ne pogleda. O da mi je samo jedan onaj njegov pogled, da mi se s iskrenošću nasmiješi i pokaže da mu je stalo.
Ali previše sanjam, s tim sam se već odavno pomirila. I kad te pogledam vidim da si sretan. Što me najviše grize za srce. Jer nikad toliko nisi bio sretan sa mnom. Nadam se da me razumiješ, i nadam se da nikad vise neće biti potrebe za ovako nećim, jer volim te. To si već, sigurna sam, zaključio.

:(


Post je objavljen 02.03.2012. u 14:48 sati.