...ixica...
18.02.2006., subota
... male nas stvari čine sretnima...
|
još jedan u nizu dana posvećenih učenju, a zašto je ovaj bio drugačiji, jer sam naučila nešto??? NE!!!!!!!! postajem sve gluplja, sve manje "korisnih" gluposti ostaje u mojoj glavi, ali, zašto je ovaj dan drukčiji??? možda zato što je sjalo sunce, bilo je toplo, dan kao stvoren za razbibrigu, no, nisam ja te sreće ili... današnje popodne je bilo nadasve ugodno i korisno, nešto sasvim neobično za mene, dobila sam input, od osobe koja je čitala ovaj moj blog, da previše kukam, da izgleda kao da mi je loše u životu, pa mi reče: "...zašto ne pišeš o lijepim stvarima, imaš sve,... pa što ti fali?" i zapitah se ja stvarno, što mi fali, (osim malo sreće) ali stvarno, ta jedna mala slatka osoba mi je u jednoj rečenici rekla sve što već dugo izbjegavam priznati sebi, imam sve, a nešto mi fali, "Ljudskom srcu uvijek nešto treba, Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije." pa što dodati, čovjek sam, a Tebi šećeru, hvala... moram priznati, ipak sam sretna:) i to (gotovo) svaki dan, imam što jesti, imam gdje spavati, (relativno) sam zdrava, imam roditelje (čak i brata i mačka), imam dečka, imam prijatelje (i čak njih 99% volim), imam super suradnike/kolege (od toga njih 99,9% volim) a što mi je potrebno za sreću... "... jedan pogled, uzdah Sve ostalo mi osta izvan pjesme neopjevano To mogu samo ćutati." ...a možda i dobar prijatelj, koji će me s vremena na vrijeme podsjetiti da mi i nije tako loše:) |
09.02.2006., četvrtak
...insomnia...
|
...I can't get no sleep... vani je takva mjesečina, da mogu vidjeti kuću preko puta, tako je lijepo to plavičasto svjetlo, ali,,,,,,,,,,,zašto ne mogu spavati već drugu noć za redom kao da mi nije dosta što moram učiti, još se i Mjesec okrenuo protiv mene a sutra moram rano ustati, (bolje da ne pišem zbog čega, jer ću se opet deprimirati) kada čitim gore napisano, sama sebi djelujem kao suicidna osoba, nisam valjda stvarno takva? bilo bi zabavno znati kako bi bilo bez mene:) što bih bila u drugom životu, da li ga uopće ima, bih li se sjećala što sam bila u ovom životu (kao da se imam čega sjećati:):):):) no, stvarno nije dobro piti puno kave tokom dana, rezultat je lako vidljiv:) pospan si i pišeš gluposti, jedino što mi preostaje je nadati se da ovo nitko ne čita:) ...što još nije dobro, ah da, PASTI JEDAN ISPIT 5 PUTA... no i to je život:):):):):):):):) Laku noć (meni:) |
06.02.2006., ponedjeljak
... ...
ha, danas sam baš razmišljala, gledajuči one jadne muslimane, kako bi bilo da nosim feredžu? kako bi me gledali ljudi na ulici, kako ljudi na faxu, kako prijatelji, kolege, suradnici, a dečko, roditelji..., baka..., da li bi se oni ikada pomirii s tim i kako? da li bi me i tada smatrali istom osobom, da li bi me se bojali? ne tako davno, gledala sam dokumentarnu emisiju o Britankama koje su se preobratile na islam, jedna je bila studentica, jedna se udala za muslimana, a jedna je već bila u 50-tima, fascinanto je bilo gledati kako se te žene pirvikavaju na nov način života, kako ih on inspirira, daje im snagu, što mora biti tako jako da jednoj samosvjesnoj, samopouzdanoj, odrasloj ženi dođe da počne nositi feredžu? iako ju ne nose sve muslimanke, što ona donosi ženi? zaštitu od muških pogleda ili bolje shvaćanje nje same od strane drugih, možda kad ne znaju kakvu kosu imaš ili što nosiš na sebi drugi se više koncentriraju na ono što govoriš. od kad sam krenula na fakultet slušam kako se treba obući kada se ide na usmeni ispit, ono kao crne hlače, košulja, a ako je muški profesor... grozno, ali istinito, ista stvar poslovni sastanci ili razgovor za posao, uvijek bolje prođu dotjerani ljudi (ne samo žene) pa umjesto da dođem na poslovni sastanak u košulji i našminkana, kako bi me neki direktor gledao da dođem u feredži i da mu prezentiram ponudu koju ne može odbiti, bi li ju prihvatio? |