...ixica...
18.02.2006., subota
... male nas stvari čine sretnima...
|
još jedan u nizu dana posvećenih učenju, a zašto je ovaj bio drugačiji, jer sam naučila nešto??? NE!!!!!!!! postajem sve gluplja, sve manje "korisnih" gluposti ostaje u mojoj glavi, ali, zašto je ovaj dan drukčiji??? možda zato što je sjalo sunce, bilo je toplo, dan kao stvoren za razbibrigu, no, nisam ja te sreće ili... današnje popodne je bilo nadasve ugodno i korisno, nešto sasvim neobično za mene, dobila sam input, od osobe koja je čitala ovaj moj blog, da previše kukam, da izgleda kao da mi je loše u životu, pa mi reče: "...zašto ne pišeš o lijepim stvarima, imaš sve,... pa što ti fali?" i zapitah se ja stvarno, što mi fali, (osim malo sreće) ali stvarno, ta jedna mala slatka osoba mi je u jednoj rečenici rekla sve što već dugo izbjegavam priznati sebi, imam sve, a nešto mi fali, "Ljudskom srcu uvijek nešto treba, Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije." pa što dodati, čovjek sam, a Tebi šećeru, hvala... moram priznati, ipak sam sretna:) i to (gotovo) svaki dan, imam što jesti, imam gdje spavati, (relativno) sam zdrava, imam roditelje (čak i brata i mačka), imam dečka, imam prijatelje (i čak njih 99% volim), imam super suradnike/kolege (od toga njih 99,9% volim) a što mi je potrebno za sreću... "... jedan pogled, uzdah Sve ostalo mi osta izvan pjesme neopjevano To mogu samo ćutati." ...a možda i dobar prijatelj, koji će me s vremena na vrijeme podsjetiti da mi i nije tako loše:) |