Tuga
Da li vam je poznat onaj osjećaj tuge, slomljenosti...... Zašto uopće postoji tuga? Ne znam zašto čovjek uopće „poznaje“ tugu. Zašto uopće ona postoji?! Da nas rastuži, da padnemo??? Ponekad se čini skoro pa da je svesavršeno i onda – tuga. Sve padne u vodu........ sve se opet čini kao da se ništa nije dogodilo. Sve što ostane je samo sjećanje. Ne može se znati da li je osobama stalo do tebe, ne može se znati ako im je sve jedno ili ipak žele opet sve vratiti na staro. Ali ipak........ ja mislim da ako ikad opet dobijem priliku sve vratiti na strao, mislim da ne bi pristala. Mislim da bi to odbila jer se puno toga od onda događalo. Kolika god bila jaka moja želja da se sve vrati na staro, mislim da ne bi pristala. Ne znam točno zašto. Sada se izjadam i govorim stalno jedno te isto pa onda ipak priznam da se ne bi opet vraćala na isto. Ali još uvijek se pitam zašto je to trebalo biti tako....... Od gotovo savšenog pa do onog ništa.... zašto je tako? Sve je moglo biti lijepo, idilično, a onda sve postane živi užas...... tužna sam, nemam volje za ništa, slušam samo tužne pjesme, svaka mala sitnica mi ide na živce, nitko nije dovoljno dobar da me razveseli........ upravo sam takva kada sam tužna. Zašto je to uvijek isto? Skoro pa da ne zaplačem od tuge. Svatko to gleda sa svoje strane. Nekima je možda čak i glupo da vas rasplače tuga. Meni nije. To je samo pokazivanje svojih osjećaja. Tuga je jedan osjećaj od kojeg se ne može pobjeći..... nju se treba trpiti i samo se nadati da će sve proći i da ćemo opet biti veseli....... obično bude tako samo ipak...... sva ta tuga traje dugo. Sve šta je ružno i tužno traje dugo, ali veselje i sreća traju kratko. To je kao zapisano. Znam da nisam izuzetak.... ipak...... ja bi željela da se sretnemo jednog dana i da se svemu ovome samo slatko nasmijemo i da onda sve bude isto....... zapravo... htjela bi da bude slično. Samo da ne bude onih nepotrebnih sitnica koje su nam smetale . Vjerovatno bi onda pristala. A sada....... sada mi ostaje samo da se nadam da će se to dogoditi za jedno 10 godina. Na kraju – ipak sve ostaje samo na nadi.
Volim - ne volim
U ovom ćete postu saznati nešto više o meni... zapravo, ono što ja volim i ono što ne volim. Prvo – ono šta volim:
1. volim voljeti i biti voljena (ljubav) – ma sama riječ kaže..... volim kada ja nekog volim i volim kada mene netko voli jer je jednostavno ljubav ne nešto bez čegga ne bismo mogli živjeti. Ljubav je za mene nešto bez čega nitko ne bi mogao živjeti jer zapravo sve postoji zbog ljubavi.
2. svoje prijatelje – ma njih ja obožavam. Oni su svi super i nema među njima nečeg ono.... on je bolji, a on ne ili ona je bolja, a ona ne. Svi su super!
3. učiti – pod tim učiti, ne mislim na to da volim učiti za školu. Volim kada nešto naučim i kada postanem „pametnija“. A za u školu učiti...... pa.... to se treba, ali nije mi to nešto što jako volim, ali ako je ipak neki predmet koji mi je zanimljiv, onda je to nešto sasvim drugo.
4. putovati – joj, kako to obožavam....... do sada sam bila na... ma šta ja znam ako je to puno ili malo za moje godine. Na svakom putovanju mi je bilo super i svaki je bio poseban. Ono putovanje u autobusu mi je onako..... kako kada.... neke pute mi je dobro, neke pute loše, ali glavno da se meni ne povraća u autobusima. Još bi željela puno putovati i nadam se da će mi se to ostvariti.
5. shooping – ne znam ako sam dobro napisala. Valjda jesam, ne znam.... jako volim ići po trgovinama i kupovati ma šta to bilo. Dali su to traperice, cipele, ili pak ono kada idete kupovati za u kući da imate, npr. sve šta vam za u kući treba. Glavno da se kupuje. Nije da sam neka koja bi odmah spiskala sve na shooping. Samo volim kupovati.
6. životinje – osim onih koje gmižu i koje lete, ali od onih koji lete samo neke. Npr. zmije, one bubice i slične životinjice, ne volim.. brrrrr...... a od onih koji lete, na te mislim na skakavce, pčele.... ali npr. ptice volim. Ja više imam strah od skakavca nego od nekih pauka. Pauk samo „hoda“, a skakavac skače! Volim i pse, ali kada počnu skakati, to mi nije baš omiljeno. Volim one pse kada slušaju gospodare, kada se ne bi samo igrali, a i da bi se igrali, onda neka im ti baciš neki štap ili nešto pa nek ti on onda donese, a ne da počnu skakati po tebi. Više volim one koji su poslušni, a ne skaču.
7. sporteve – ja treniram i dobro mi dođe. Da ja ne treniram, sada bi bila neka debela. Ne mislim da oni koji ne treniraju da su debeli, nego postoje neke osobe koje su više sklone debljanju ako ne paze baš na sebe, i onda ako nisu u formi budu debeli. Nije da ja ne volim debele ljude ili da imam bešto protiv njih.... uglavnom, dobro je biti u formi i nešto trenirati nego da stojiš kući ispred tv i buljiš u njega.
8. čitati – neku dobru knjigu, a ne nešto šta mene ne zanima.
A sada malo o onome što ne volim:
1. bahate, dvolične i umišljene ljude – ma to jednostavno mrzim!!! Neki osjećaj totalne mržnje prođe mojim tjelom jer te osobine su užasne!!!
2. one ljude koji iskoriste neke događaje da postanu slavni – na to mislim na onu nataschu kampusch!!! Ajoj.... ta..... ma nema riječi s kojom bi opisala.... da objasnim zašto.... ona je bila zatočena 8 godina i totalno mi ide na živce ta halabuka koja se podigla kada je konačno izašla iz zatvoreništva! 
Ako je bila na skijanju kako se tvrdi, ja bi odmah pobjegla! I one gluposti o tome da će ona sama napisati svoju knjigu i da neće nikomu dati da je napiše umjesto nje..... ma to ona jednostavno iskorištava to šta je bila zarobljena! Ja da sma bila tako zarobljena, ne bi mislila na nikakve knjige da pišem, nego bi samo željela da nadoknadim sve šta sam izgubila u tih 8 godina! Jadni njezini roditelji koji je nisu toliko vidjeli, ali ja mislim da ona sada samo iskorištava tu svoju zarobljenost! I još bi se film radio po tome! Ma daj molim te.... ja bi od tog napravila crtić! Jednostavno samo kada čujem za nju mi se digne sva kosa na glavi! Ovo šta sam sada napisala, možda izgleda kao da nemam srca, ali meni jednostavno ta natascha ide na živce! Uf..... trebala sam se malo ispuhati jer sam se sjetila natasche!
Ne mogu se sjetiti ako još nešto ne volim. Možda mi je sada ta natashca stvarno digla živce. Obično sve volim, pa tako da niti ne postoje neke važnije stvari koje ne volim.
O svemu pomalo, a zapravo o ničemu 
Hy people..... kako ste? Baš sada gledam magazin na hrt1..... sad su govorili o izborima ljepote. Rekli su da se nakon npr. miss hrvatske, nakon godinu dana, odnosno kada ona preda krunu drugoj djevojci, onda se ona zaboravi...... sva ona obećanja..... sve to pada u zaborav! I čak da je miss hrvatske, filip kelava, ne znam da li sam točno napisala, nije dobio automobil kao npr. žena miss hrvatske jer da muški miss nije tako „poznat“! Ma koja je to glupost?! Pa to je kao neka vrsta diskriminacije. Onako malo... a ona mišljenja da izbori za miss iskorištavaju žene... ja mislim da to nije tako. Zašto bi to bilo? Ako je netko lijep i ako on želi pokazati tu svoju ljepotu, zašto ne? uostalom, većinom se prijave da dobiju nešto love, auto i svojih pet minuta slave. Ali ja miss ne smatram iskorištavanjem. A ja sam tek sad skužila da su ovi iz bloga malo uredili ovo kada se uđe gdje se piše post...... baš je lijepo sada, zapravo sve isto, samo je malo nadopunjno! 
I tako..... u školi nema ništa novog, trebamo raditi po hnos-u, pa ono, dok se ne naviknemo..... ali i nije taj hnos ono nešto pre zahtjevan. Smanjili su nam satove, sada npr. imamo jedan sat hj manje, maknuli su neke godine....... neki učitelji govore da će nam biti lakše, neki teže..... a to najbolje mi možemo reći. Vidjeti ćemo. Meni je za sada ok. Samo se sada trebam dizati u 6 za u školu! A ne bi ja..... ne da mi se.... pa koliko to spavam? Ako pođem spavati u 22.30, to mi je samo 7.30 sati sna! To je ništa! I oni još uz sve to žele da mi učimo........ i sutra se budim u 6..... a neeeeee... još nulti sat fizika....... neeeeee........ ma ja vas samo zamaram tim svojim glupostima o školi...... nadam se da vam nisam dosadna..... ali jesam.... da vam ne dosađujem... i samo da vas pitam...... ste gledali big brother??? Za razliku od drugih godina, ove su se barem udostojili staviti neke lijepe, ali ipak, nije samo ljepota važna...... pusa!
Paranormala... 
Ja jako volim čitati o tome kako neki ljude njih vide, šta im se događaju kada ih vide....... uglavnom, sve šta je vezano za paranormalu. Prije par minuta sam u nekom časopisu pročitala ispovijedi ljudi koji su ih vidjeli. Npr. imate jedan hotel u san antoniju u teksasu koji je star već skoro pa 170 godina. 1876. godine ljubomorni muž jedne sobarice koja je radila u tom hotelu, ubio ju je. Dan prije suđenja, njezin je muž pobjegao. Ona (pretpostavlja se), htjela je dočekati suđenje svog muža i ona je tako „ostala“ u tom hotelu. I tako su ljudi koji tamo dođu i radnici u hotelu, vidjeli njezin duh, kako nosi čiste plahte. I jedna je žena došla u taj isti hotel i došla u sobu i našla svoj kovčeg tajanstveno raspakiran (očito je tek došla i samo pustila kovčeg). Odmah je otišla do recepcije i pitala osoblje ako je netko raspakirao njezin kovčeg. Svi su rekli da nisu pa je njoj to postalo čudno. Otišla je u wc u hotelskom predvorju i bila je sama. Kada je izašla iz kabine vidjela je sallie (sallie je duh koji „hoda“ hotelom)! Žena koja je izašla iz kabine, pitala je sallie kada je ušla jer je nije čula. Ona joj se samo nasmješila i pitala je dali uživa u boravku kod njih. Tada je sallie dignula srebrnu narukvicu koja je pripadala ženi u wc-u. Pitala je je dali je to njezino i dala joj je. Kada je žena opet otišla u svoju sobu, nigdje nije našla svoju narukvicu. Možda se sada ova priča čini kao izmišljena jer npr. zašto ta žena kada je došla u hotell nije odmah raspakirala kovčeg ili se presvukla ako je kamo otišla, ali ja vjerujem u ovo. Na svijetu ima svega i svačega, pa zašto ne bi postojala i paranormala! Autorica koja je napisala taj članak u novinama, rekla je i sama da je kao dijete živjela u kući koja je bila sagrađena na starom groblju i da su njihovu kuću posjećivali duhovi. Tako je počela malo istraživati i shvatila da se duhovi većinom pojavljuju ako su nasilno ubijeni. To iam smisla. I jednom sam gledala mislim na exlozovu nešto o duhovima jer se isto nešto pojavljivalo u jednom hotelu, a možda je i to bio isti koji sam prije spomenula (gdje se pojavljuje sallie). Nitko ne može reći: ma daj, i ti slušaš gluposti, to je sve izmišljeno! To se ne može reći. Isto tako nitko ne može reći da se to događa. Ali ne razumijem zašto bi to netko izmislio i to ne jedna osoba. Postoje i neke kamere koje mogu snimiti nešto paranormalno. To može biti neka foto montaža, ali ja unatoč svemu još u to vjerujem. Možda ću i ja jednom sretnuti nekog duha, pa ću moći sa svom sigurnošću reći – da, to postoji. Ionako se ježim od same pomisli na to. I da bi vidjela, htjela bi da to bude meni neka osoba koju sam voljela i koja mi je draga jer ipak, to bi značilo da toj osobi nedostajemo i da nas je željela opet vidjeti.
Škola, škola, škola....... 
Evo, javljam se ja nakon par dana........... ovdje je sve dosadno, sve je isto, ali će se to nažalost promjeniti za jedno 3 dana. Ta ustanova u kojoj bismo mi trebali nešto naučiti počinje radiit za samo 3 dana......... ovi su mi praznici jako brzo prošli. U trenu je prošao 6., pa onda i 7., i baš sam mislila da će 8. mjesec biti dosadan, i on je jako brzo prošao. I tako....... danas je već 1.9 i ja sjedim za kompom sa ručnikom na glavi jer sam se malo prije istuširala. Za samo 4-5 dana doći u ovo vrijeme iz škole sa onom teškom torbom (jučer je pisalo u novinama da sedmaši nose čak 7 kg na leđima!) iz škole i samo čekati da se sjednem u fotelju i gledam tv i onda će doći mama i pitati kako je bilo u školi ko da imam 7, 8 god. Ali inače, malo se i veselim i ponovnom odlasku u školu. Ne znam, većinom zbog toga što ću opet moći svaki dan vidjeti prijatelje. A za ono učenje i slušanje dosadnog gradiva, ne veselim se baš tome. Sve šta sam za jedan razred više, ta škola mi puno brže prođe. Možda zato jer šta smo veći se više zabavljamo, ne znam. Još mi fale dvije knjige, koje po mom mišljenju niti mi ne trebaju – zbirka iz matke i udž iz teh. Kad ih nema, očito nam niti neće trebati. Inače......... sutra idem na roćkas ivi. Nadam se da ćemo se lijepo zabaviti, i onda još u nedjelju idem na krštenje i onda u ponedjeljak škola za koju niti ne znam u koliko trebam doći jer nisam vidjela na školi šta piše. Niti ne znam šta da si uzmem. Valjda samo raspored koji će se mjenjati svaki dan – dva. To mi ide posebno na živce! To znači da ako sam ja trebala imati 4 dana u tjednu matku, dok taj raspored ne ostane za stalno, imat ćemo matku 5 puta na tjedan! Dosta mog zanovijetanja. pUsA!
