Ivva

Kad zaboraviš juli i kad sve se desi i prođe. Sve će to o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš. Dvije će pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug. Jer su anđeli i đavli i narcis i grijeh potrebni za smijeh.
A moglo je bolje.
...
Danas je kišilo i sutra će, kaže radio. Rekla je vodi me na ples, sviraj, krv mi noćas vri. Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze. Da mi je znati koji joj je vrag, poljubi me jednom nasmije se i to je sve. Možda je odveć želim tad. Sad bi volio prvo tiho na uho šaputati. Luduje mjesec i tiho padaju zvijezde za nju. Dok se ludi snovi množe vinom bojim svijet, gorim. Pristao sam biću sve što hoće. Esma i ja, bitanga i princeza, dva osvojena anđela na zadnjem sjedištu moga auta...
...
Jutro ionako pokvari sve. Ona putuje, ja kofer nosim. Bože, šteta za nas oboje. Sve bi bilo možda i drugačije da smo se ranije sreli Persijska princezo. Depresija od graha i kupusa. Reći ćeš: "Pomalo je tužno. Poželi sreću i ne zaboravi me." Uzalud, ni jedan kec iz rukava. Htio sam ti reći: "Piši ponekad dva tri reda, piši... " al rekoh samo: " Bježi, bježi od mene. Sad plači nikada ti više neću doći." Kasno je sad, kasno za sve...
...
Nikad se neću vratit u svoj rodni grad tamo me ne čeka niko. Jer ja nosim jedan tužan ugarak negdje na dnu grudi.
Uvijek sam bio pametan momak i još sam uvijek. Nemam volje a nemam ni snage
da se mijenjam. Baš me briga svakako, sve vam mogu reći mirno, mene niko i onako ne uzima za ozbiljno.
E, da te bogdo ne volim!

(Koncert Bijelog Dugmeta sutra i u Beogradu, napokon)