|
Muzej prekinutih veza je upravo to, izložba, kao i jedna vrsta terapije za one koji su iz svojih veza izašli na bilo koji način povrijeđeni. Ne moraju to nužno biti ljubave veze, a primjer za to je portret Ive Sanadera, ispod kojega stoji da se predstavnik Roma odriče bilo kakve povezanosti s njim. Ili katolička skulptura od čije se vjere odriče jedan od donatora.
Ideja je potekla upravo iz Hrvatske, od Olinke Vištice i Dražena Grubišića, ali zanimljivo, nakon Zagreba, veću su podršku dobili vani, da bi se nakon nekoliko godina vratili u Hrvatsku i organizirali stalnu postavu na zagrebačkom Gornjem gradu.
Uz simboličnu ulaznicu, mogu se vidjeti sitnice koje se naizgled beznačajne, no pojedince upravo to podsjeća na bivšu ljubav, sreću ili, nažalost, tragediju. Prvi impuls je bacanje ili uništavnje predmeta, ovako se na kreativniji način očuvaju, a nečija priča ostaje očuvana i zapisana za cijeli svijet.
Svaki izložak je anoniman uz kratki opis donatora . Tu je čak i sjekira s kojojm je jedna djevojka uništila kompletan namještaj svojoj bivšoj ljubavi, zatim vjenčani list, vjenčanica, haljina, kaputi, pokloni poput plišanih igračaka, rozih lisica, umjetnih grudi..
Vjenčanica je darovana od djevojke koja je prerano ušla u brak, a nesuđeni muž nije htio djecu. Čekanje je dalo svoj rezultat. Proteza je simbol upoznavanja i zaljubljivanja socijalne radnice i pacijenta kojemu je pomogla. Nažalost, proteza je ostala u boljem stanju od njihove veze jer je proteza od "boljeg materijala", kao i umjetne grudi koje su bile razlog još jednog prekida. Naime, dečko je svoju djevojku često nagovarao da ih nosi. Zapravo, prečesto.
Zanimljivo je da je takva bol zajednička svim donatorima, a opet tako različita. Pismo tinejdžerskoj ljubavi i vjenčani list nakon 27 godina braka koji se raspao, nose isti teret. Iako su neke priče smiješne, postoje i one zbog kojih se nakon čitanja pitate zašto takva ljubavna priča nije završila sretno. Odnosno, zašto je uopće završila.
Jedna od tužnijih je priča djevojke koja se zaljubila u mladića koji nije htio imati intimne odnose s njom, a ona nije znala zašto, što je bila tema brojnih svađa. Onda je umro od AIDS-a. Tada je tek shvatila što je izgubila.
Muzej pokazuje da smo svi na neki način doživjeli isto, u bilo kojem dijelu svijeta ljudi se vesele, pate, ali i liječe svoju istu bol na drugačije načine, a to nekad uključuje i smiješne zgode kojih je ipak s radošću sjete.
|
