SIN POVIJEST PIŠE
Sinu Domagoju

U slobodi mi hrvatskoj i zlatnoj,
u pjevnoj sreći kamena i zemlje,
u krošnji nebnoj i u travi vlatnoj,
ništa ne spava. I nitko ne drijemlje.

Vukovi crni skrvavljenih šapa,
plesovi strašni, još strašnijih noža,
pogledi mrski iz četničkih kapa,
naredbe vječne iz bezbožnih loža,

odgmizaše, gle, sluteći osvetu.
Hrvatska sveta, kako si mi svijetla!
Kako mi grudi griješ uz posvetu!
I pjevaš moćna s budnicama pijetla!

Dok tebe bude, čuda će se liti!
Sin povijest piše. Zato će te biti!

"Domaća rič 14," Zadar