piesma o zemlji


volim te zemljo moja što ne laješ
i ne olajavaš ničije tuge ničije radosti
zemljo moja prijateljice moja
ne mogu bez tebe
zemljo moja
crvenice moja
crnice moja
u dobroti i darivanju uporna
a šutiš
i kad te kažnjavaju
šutiš
i kad te pljuju i kažnjavaju
šutiš
i kad ti laskaju
šutiš
i kad te mole
šutiš
i kad te krvlju zalijevaju
šutiš
i kad ti kosti lome
šutiš
i pamtiš neosvetnički
i ne samo pod noktom
i pod kožom te imam
kao oklop nevidljivi
i u krvi
i u srcu
i u pogledu živca
i u riječi izgovorenoj i nekazanoj
i u koraku
i u snu
moja crnice
moja crvenice
ti si moje nebo
i moj lijek

Stankovci, 1. veljače 1971.


PJESME I.,2002.