pjemasloz

Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Rujan 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (7)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (8)
Opis bloga
promatranja, zapažanja,razmišljanja, poezija, proza







galebovi


galebovi
moj krik
nose
moj let
šutljivo lete

na čelu vala
san moj
snivaju

na plećima stijenja
samoću moju
samuju

"OSMIJESI I SUZE", 1974.
-------------------------------------------------------------------------------

zaboraviš li slatkost znoja


zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li tvrdoću žulja
izgubit će ti se staza iz obzora
morat ćeš lutati gubeći snagu
morat ćeš puzati
da bi stigao druge

"ČEMPRESI UZ CESTU", 1978.
------------------------------------------------------------------------------------------

žetva


kad mi iz ruke
poškropi kiša
tvoje lice
crno kao zemlja
pomislim
pred mojim usnama
žari
podnevna žetva ljepote

"KAMENO PODNEBLJE", 1985.


MOJ POGLED


Umoran od traženja,
odmara se na tebi.
Šumi ti u kosi...
kuca na prozore tvojih očiju...
miluje ti dušu nemirom...
i struji tkivom tvoje mladosti.

Moj pogled zove tvoj pogled
da se okupaju.

Samo si ga smiješkom rastopila.

"OSMIJESI I SUZE",1974.


PJESNICI


Pravi luđaci oni su zanavijek
jer svrdlaju mrak metaforom svjetla,
nikada nisu za isti kukurijek,
ledinom neba perušaju pijetla.

Njišu se svijeti, staze se ruše,
mirišu dlani kameni i žuti,
mračnine sve su, sve krvave tmuše,
miriše breza, miriše i šuti.

Pjesnici žive bez utjehe zlata.
Bude pjesnici čovjeka u hodu.
Ulaze skromni tek na prednja vrata,
preziruć jamu i frazersku modu.

Uspravnost šije i očiju zanos.
U džepu rupa. Duše cvjetni nanos.

ČEMPRESI UZ CESTU, 1978.




------------------------------------------------------------------------------------------
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr





















18.03.2015., srijeda

ČESTITKE, ČESTITKE...

Roko Dobra, hrvatski zadarski pjesnik, prozaik, kazališni i književni kritičar, a moj vrli prijatelj i kolega po peru, doživio je u svojoj osamdeset i petoj godini radost koju bi svatko od nas pjesnika poželio: Rokov pjesnićki opus uvršten je u obvezantni studijski program Filozofskog fakulteta u Zadru!
Posebice kao sonetopisac mediteranskoga ozračja.

Šaljem mu pregršti čestitaka i želja za dug i plodonosan život!

PJESNIŠTVO ROKA DOBRE ILI SONETNI SJAJ

"Dakle se i ovom zbirkom Dobra potvrđuje kao fini majstor sonetopisanja, jedan od ponajboljih u suvremenom hrvatskom pjesništvu, ustrajavajući na tome usuprot recentnim modama hrvatskog pjesništva na prijelazu milenija. Inače u kontekstu hrvatske pjesničke prakse druge poli 20. stoljeća Dobru se može smjestiti kao suputnika krugovaške grupacije. Međutim, on nije poetički doktrinarno robovao njihovoj "skupnoj" poetici, iako se mogu pronaći neke poetičke česti koje su bile korespondentne njihovoj pjesničkoj praksi, nego je gotovo "odpostrance" razvijao svoj put, pranalazeći svoje motive sve više na obalama svojega zavičajnoga mjesta, gdje mu je more šaputalo mogućnosti "discipliniranja" sonetnim pjevom, što je Dobru razvilo do jednog od ponajboljih sonetopisaca mediteranskoga areala uopće. U njima odzvanja biće mora sa svim nostalgičnim gestama koje je u stanju u nas pobuditi, ozarujući nas plavošću - plavom transcendencijom."

CVJETKO MILANJA
(završni ulomak iz PREDGOVORA zbirci izabranih pjesama PUT DO MORA, Zadar, 2013.)

Izabrane pjesme PUT DO MORA (u izboru Cvjetka Milanje) jedanaesta je zbirka pjesama vrijednoga, nadahnutoga i velikoga hrvatskoga pjesnika ROKA DOBRE.


ČEMPRESI

U zagrljaju mrtvih
nikad ne umiru.
Ponekad kiše u njima
sviraju requieme;
ponekad bure u njima
njišu krikove,
a ponekad ptice u njima
zakolju tišinu.

U naručju neba
prkose prolaznosti,


MASLINA

U svakom njenom listu
sunce strepi
da ga oblaci crvotočine ne nagrizu,
a svaka njena plava ptica
nastani se u čovječjim zjenama.

Zeleno jutro stalno joj sviće,
a kada je posijeku,
pomrča sunce.

(Zbirka VRISAK KRVi, 1961.)


NEMILOSNO MORE

strepim pred tobom ja u svakom trenu
kao pred kraljem u blistavu ruhu
i kad si tiho i kad vjetri krenu
bestidno vjerni bezumnu zloduhu

pomamni galop zrcala ti skrši
pa mru zvijezde u naraslu bijesu
daviš i gutaš samo hrid gle strši
iznad poraza u modrome bijesu

zaskočiti tebe u vrijeme skrivača
(da me ne skončaš uz kraljevske skute)
budnost to može a ne muk spavača
koji ne stigne uroniti u te

no strah u meni svejedno još osta
za sonet ovaj i malo i dosta


KAMEN

evo kamen raste i u beskraj stremi
bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba
nikom se ne moli da mu doček spremi
jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba

neranjivu dušu u žilama nosi
i na zlatnu tronu nikad se ne jada
pa zbog čega Sizif kamenom prkosi
kad mu s vrha nade na dlanove pada

što smo u vremenu? kamen vječno diše
ponizijuć davno sasušene kosti
i dok vrište vjetri i nariču kiše
u njegovu carstvu prolazni smo gosti

ogrnuti dronjkom il raskošnom togom
eno ga u slavi! padnimo pred Bogom

(Zbirka DOZIVANJE MORA, 1980.)


DAN MOGA OTOKA

jutros je moj otok, umiven modrinom,
raspršio sjene na turobna lica,
a Stvoritelj ga je zakitio krinom,
priredivši koncert nebeskih mu klica

danas je moj otok, pritisnut sparinom,
gušterski snio: daždevnjaci klica-
juć daždu, vodu dovlače strminom,
a Stvoritelj par mu pošalje grlica.

večeras moj otok živi svoju prošlost:
prebirući pretke, gluhe kosti budi;
tragovi im vrište ovu moju došlost

sred grebenja riječi u trenutak hudi
kad se noć priprema za paničnu plošnost,
a Stvoritelj, pospan, nit tuži, nit sudi!

(Zbirka ZLATO MOGA PRAHA, 2008.)


PORUKA POETI

grozno more kroti pjesma sjetna
dok izgara u vatri kometa
i dok leptir ljubi polja cvjetna,
stog romantik budi, moj poeta!

tmurnu dušu i mrava i travke
obasjat će svjetlost suncokreta,
možda cvrkut ševe il' pak čavke,
stog romantik budi, moj poeta!

sve prolazi, ne skončajmo sami
bez traga nam u srcu planeta;
eno, lepršaju drage prami,
stog romantik budi, moj poeta!

tvom Pegazu još oblak ne smeta,
stog romantik budi, moj poeta!

(Zbirka DAH SUNCA, 2010.)


U izboru I.V.
- 09:58 - Komentari (20) - Isprintaj - #