Svom prijatelju Roku Dobri posvećujem


Bura da nije,na glavu nam ružni
oblak bi sjeo i do iscrpljenja,
pio nam nade. Svi tragovi pružni,
posve zaludu, znakom nestrpljenja,

krvavi, strasni, ni imali ne bi
zanosna smisla ni vizije bijele.
Bura da nije, baš zauvijek s te bi
oblačne mase ubojite strijele

srca nam bole i prekrasne snove.
Sretan sam vazda jer zločesti dronjci
ne stižu naše maštovite plove.
Kad nas ne taknu ti crni brabonjci,

Nek bure jezde, nek šire galamu,
dvorištem uma nek paraju tamu.