preskočilo jare zid zameketalo glasno uz razgovor ruku dlakavih brušenje noža jasno zašutjela trava a sunce meketalo glasno glasno |
I raste jablan snažno u samoći. I spretno diže glavu ponad voda, svečano štiteć upornost loboda. Pjevuši šumno, skladno u njemoći makije guste. Eh, da joj je moći utažit žeđu i pozdrave roda snima otključat za radost sloboda! Al' dreči jalnost u maki uskoći. Vidjeh već davno i kod braće ljudi nože za pasom u najezdi lova, crnog i oštrog, spremnih crnih kala. I pade jablan. Iz ranjenih grudi krkljaj i vapaj. A sretnoga plova nema kad reže zubala svih zala. |
Čistoća sjaja i bistrina kreketa. Mjesecu čovjek ne može naškoditi, žabe može uplašiti i utišati. Čovjek može svašta. |
Hrvatsku treba voljeti srčano. Hrvatskoj nikad nabadati oči. Hrvatsko vrijeme skladati sunčano: proljeće neka za proljećem kroči! Ak' je ne štuješ, već "krajinu" hoćeš pod vučje pute svoje, dokle seže snovanje muklo dok pijano ločeš i ne znaš kad se jutro budi, liježe? Protutnjaše, gle, barbari i kame. Hrvati cvatu u razmahu zime! Tvorci krvave i krvničke drame ne mogu zidat sve ljepote rime. Hrvatska puška i o tvom ramenu! I tvoja hvala hrvatskom znamenu! "Soneti iz hrvatske brazde"- Zadar,2o10. |
ZAŠTO PIVAC NA JEDNOJ NOZI STOJI? BRZO KAŽI! JER DO DESET SE BROJI! |