POVODOM...

Iako je mala Hrvatska jedina u Europi uspjela odvratiti najezdu Tatara u 13. st., o tome se rijetko govori i piše, što više, sve češće nam se osporava da smo takove protjerali iz Hrvatske,
t.j. iz Europe. Nešto veći publicitet hrvatskom junaštvu imamo u svjetskoj povijesti kao
antemurale christianitatis, t.j. kao kraljevina, iako u to vrijeme jedna od najmanjih u Europi, koja je preko dva stoljeća bila predziđe kršćanstva i čuvala Europu od najezde Turaka u njezin središnji i zapadni dio.
Hrvati spadaju među rijetke narode u Europi koji imaju sabor 14 stoljeća. Demokracija je duboko uvriježena u hrvatsku nacionalnu svijest, a time i u politički život. Staro kraljevstvo hrvatsko nikada nije imalo apsolutističko obilježje. Najbolje to svjedoči stari naziv «hrvatski narodni vladari». Naziv «narodni» nikada nije bila fraza. Bili su to zaista narodni vladari, jer su svoje odluke podastirali Saboru na odobravanje, ili su pak saborske odluke provodili u djelo.
Što se ovime želi potvrditi? Ono što se rijetko može čuti i čitati, t.j. da je demokracija dio hrvatskog narodnog bića, da hrvatski narod, za razliku od mnogih drugih naroda Europe, nije u sebi imao zasade diktature, koja je u prošlom stoljeću u više slučajeva eskalirala u fašizam, «proleterske revolucije» i nacizam.
Hrvati su vlastotom krivnjom, često vjerujući da im drugi narodi ili pojedinci u stranim zemljama žele dobro, izgubili svoju slobodu. Bilo je to prije devetsto godina (a realna opasnost prijeti da nakon teško stečene slobode ponovno učinimo istu pogrješku!). Kroz to dugo razdoblje borili smo se da ponovno steknemo državnu samostalnost. Bili smo legalisti i vjerovali smo u pravdu. Osnovna misao vodilja političara bila je fiat iustitia pereat mundus (neka se vrši pravda makar propao svijet). To su podjednako mislili pripadnici Stranke prava i HSS-ovci. Tražeći pravo na samoodređenje i vlastitu državu, pozivali su se na hrvatsko državno pravo, a način kako ga ostvariti bila je parlamentarna borba, a ne terorizam i revolucija.
To je opće poznata povijesna istina koju ne treba dokazivati. Tako je bilo tijekom osam stoljeća dok smo se morali boriti protiv austro-ugarskih (manjim dijelom i protiv mletačkih-na otocima i dijelu Dalmacije) presezanja. Hrvatski argumenti bili su temeljeni na državno-pravnim odnosima s tim zemljama i one ih nisu mogle niti pravno niti logički osporavati. Nu, unatoč tome, zbog niza okolnosti, a u prvom redu zbog dugostoljetne opasnosti koja je Hrvatskoj prijetila od Osmanlija, Hrvatska je trpila veliku materijalnu štetu, a nije mogla voditi oružanu borbu u zaštiti svojih interesa, jer je prioritetna bila obrana od Turaka.
Završetkom Prvog svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske monarhije, upravo u času kada se u bivšoj Monarhiji trebao ostvariti «trijalizam», t.j. kada je Hrvatska trebala postati konstitutivni dio Monarhije sa svim prerogativima državne vlasti, Hrvatska je na prevaru i nasilno ugurana, temeljem odluka Versailleskog ugovora, u «troplemeno» Kraljevstvo SHS.
Jedna od najstarijih europskih država svedena je tim činom na obično pleme, s pravima jedva jednakim onima Bušmana i Hotentota, ali u ono vrijeme, jer danas oba ta crnačka plemena imaju puno veća prava od Hrvata u Karađorđevićevoj Jugoslaviji.
Ovo sve trebalo je uvodno reći da bi se moglo razumjeti ono što se namjerno prešućuje kada se govori o zlodjelima koja su počinjena u vrijeme NDH prema Srbima. Naime, knjiga povijesti i od tuzemnih i inozemnih kritičara NDH, otklapa se- kada se radi o «genocidnosti hrvatskog naroda»- redovito 10. travnja 1941., t.j. od časa ustrojstva neovisne Hrvatske Države, koju je velika većina Hrvata željno čekala čitavih osam stoljeća.

Iz knjige Darka Sagraka: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, PRIJEPORI I MITOVI
Zagreb, 2010.


Ja, na kraju, pitam "kuma" Serđu koji sve češće dolazi u Hrvatsku na
obilne i skupe ručko-večere: Znaš li, ti, kumašine, išta o hrvatskoj povijesti?
Kako su tvoji preci stekli silno materijalno bogatstvo?
I goloruki pobijedili smo četnike!
Kad se budeš borio za svoju slobodu, sjeti se hrvatske slobode!
Idi kući svojoj i ne svraćaj više, slone jedan nažderani!
Jadra ima kolaca koliko hoće, ne treba joj tvoj, govnaru napuhani!
Idi, idi, idi i ostavi nas na miru! Prokinju te hrvatski rodoljubi! I hrvatska prolivena krv! Za hrvatsku slobodu! I tvoju!!!
Serđo, majmune!