Ništa od hrvatskog polufinala u švicarskom Gstaadu... Nakon pobjede Marina Čilića koji se time probio u polufinale isto je pokušao napraviti i Ivan protiv Lopeza, no njemu nije uspjelo. Lopez ga je porazio sa 7:6(4), 6:3... u prvom setu Ivan nije iskoristio 4 break lopte te je set došao do tie-breaka gdje uspješnije počinje Lopez i dolazi do 5:1, Ivan se vraća na 5:3, ali Lopez još jednim mini breakom povećava na 6:3. Ivan spašava prvu, ali ne i drugu set loptu. U drugom setu bolje počinje Lopez te dolazi do velike prednosti od 3:0 koju ne ispušta do kraja seta, tj.meča. Lopez sljedeći meč igra s Marinom Čilićem.
Ivan danas ne prije 17.30 igra meč 1/4 protiv Španjolca Feliciana Lopeza. Ivanu će to biti drugi meč danas. Ivan protiv Lopeza u međusobnim ogledima vodi 2:1, zadnji susret bio je ove godine u 1. kolu Wimbledona gdje je Ivan slavio u 5 setova.
vs.
SRETNO LJUBO!
Ivan je, nakon što se meč dvaput odgađao, u 2.kolu (1/8 finala) pobijedio domaćeg igrača Marca Chiudinellija sa 6:7(6), 6:3, 6:2. U prvom setu oba igrača čvrsto su držala svoje servise, te je set došao do 13.igre; tamo je s(p)retniji bio Chiudinelli koji je slavio s 8:6. Drugi set počeo je slično, no u 7. gemu Ivan oduzima servis Švicarcu. U 9. gemu Ivan je još jednom oduzeo servis Chiudinelliju te uzeo set sa 6:3. 3. set počeo je dobro za našeg tenisača, Ivan brzo radi break, pri kraju radi još jedan i sa 6:2 dobiva set, a time i meč, te tako ulazi u 1/4 finale.
Meč 1/8 finala Gstaada između Ivana Ljubičića i Marca Chiudinellija odgođen je ponovo i ponovo zbog istog razloga-kiše. Odgođen je za sutra, ako bude sreće i Ivan pobjedi mogao bi sutra odigrati 2 meča, mečeve 1/8 finala i 1/4 finala, ili sutra 1 meč pa onda eventualno u subotu 2 meča, ako Ivan dođe do polufinala.
Meč 2. kola Gstaada između Ivana Ljubičića i Marca Chiudinellija odgođen je zbog lošeg vremena (kiše), te će se odigrati sutra, vjerojatno u isto vrijeme kao što je bilo predviđeno za danas.
Ivan danas u 1/8 finala Gstaada igra protiv domaćeg igrača; Švicarca Marca Chiudinellija, inače 341. na ATP listi. Ivan i Marco još se nisu sreli.
vs.
Sretno Ivane
Ivan je u 1.kolu Gstaada pobijedio Alberta Portasa sa 6:3, 7:6(5)...
Prvi set Ivan je riješio u 8 gemu kada je kod 4:3 napravio break i samo dovršio set osvojivši svoj servis gem. Drugi set otišao je u tie-break, tamo je Ljubo napravio mini break ali kod 5:4 je napravio dvostruku pogrešku; kod 6:5 Ljubo je uzeo poen na Portasov servis i završio meč.
Bravo Ivane!
Ovaj tjedan Ivan će nastupiti u Gstaadu na zemlji koja mu nije omiljena podloga. Ivan je prvi nositelj, a danas u 1. kolu igra protiv Alberta Portasa koji je zvan "Drop shot Dragon." U međusobnim ogledima Ivan vodi 2:1, sva tri susreta igrana su na zemlji, a posljednji od njih dobio je Ivan 2003. u Monte Carlu.
vs.
SRETNO IVANE!!
Ljubičić je bio glavna karika za hrvatsku reprezentaciju u osvajanju Davisova Cupa u 2005. godini.
1.kolo DC-a
USA-CROATIA
0:1 Agassi-Ljubičić 3:6, 6:7(0), 3:6
1:1 Roddick-Ančić 4:6, 6:2, 6:1, 6:4
1:2 B.Bryan/M.Bryan- Ljubičić/Ančić 6:3, 6:7(8), 4:6, 4:6
1:3 Roddick-Ljubičić 6:4, 3:6, 6:7(11), 7:6(7), 2:6
2:3 B.Bryan-Karanušić 6:2, 3:6, 6:1
Ivan je u Zagrebu na domaćem terenu osvojio svoj peti naslov u karijeri:
1.kolo- Ljubičić(Cro)- Murray(Gbr) 4:6, 6:2, 6:3
2.kolo- Ljubičić(Cro)- Carlsen(Den) 7:6(5), 6:4
1/4 finale- Ljubičić(Cro)- Youzhny(Rus) 6:3, 6:2
1/2 finale- Ljubičić(Cro)- Đoković(Scg) 6:7(6), 6:3, 6:4
FINALE- Ivan LJUBIČIĆ(CRO)- Stefan Koubek(Aut) 6:3, 6:4
Ivan je u Zagrebu ispucao 61 as. Na terenu je ukupno proveo: 7 sati i 53 minute
Ivan nije planirao doći u Chennai, ali dobio je pozivnicu i ipak otišao, ispalo je najbolje moguće:
1.kolo- Ljubičić(Cro)-Garcia Lopez(Esp) 7:6(6), 7:5
2.kolo- Ljubičić (Cro)-Vanek(Cze) 6:3, 3:6, 6:3
1/4 finale- Ljubičić(Cro)-Muller(Lux) 6:1, 6:3
1/2 finale- Ljubičić(Cro)-Vliegen(Bel) 6:3, 3:6, 7:6(6) (Ivan spasio meč loptu)
FINALE- Ivan LJUBIČIĆ(CRO)-Carlos Moya(Esp) 7:6(6), 6:2
Ivan je ispucao 62 as servisa, a na terenu je ukupno proveo: 8 sati i 42 minute
Ivan je u Beču osvojio svoj treći ATP turnir i nije izgubio ni set:
1.kolo- Ljubičić(Cro)-Calleri(Arg) 6:4, 6:3
2.kolo- Ljubičić(Cro)-Haas(Ger) 6:3, 6:4
1/4 finala- Ljubičić(Cro)-Gonzalez(Chi) 6:3, 7:5
1/2 finale- Ljubičić(Cro)-Robredo(Esp) 7:6(5), 6:4
FINALE- Ivan LJUBIČIĆ(CRO)- Juan Carlos Ferrero(Esp) 6:2, 6:4, 7:6(5)
Ivan je u Beču ispucao 60 aseva. U Beču je ukupno igrao 8 sati i 3 minute.
Ivan je svoj drugi turnir osvojio ponovo u Francuskoj. 2004. tu je igrao četvrtfinale, 2005.osvojio.
1.kolo- Ljubičić(Cro)-Acasuso(Arg) 7:6(2), 6:3
2.kolo- Ljubičić(Cro)-Santoro(Fra) 4:6, 6:1, 7:6(3)
1/4 finale- Ljubičić(Cro)-Soderling(Swe) 6:7(6), 6:3, 6:4
1/2 finale- Ljubičić(Cro)-Davydenko(Rus) 6:1, 6:4
FINALE- Ivan LJUBIČIĆ (CRO)- Gael Monfils 7:6(7), 6:0
Ivan je u Metzu imao manjih problema u 2. kolu i u 1/4 finalu, ostalo je s lakoćom riješio, tko zna što bi bilo da je u finalu 1. set izgubio, Ivan je sam izjavio da je vjerojatno 1. set odlučio.
Ivan je u Metzu ispucao 81 as. Na terenu je ukupno proveo: 7 sati i 43 minute
Jedan grad ipak ostaje poseban u Ivanovoj karijeri. Lyon! Evo Ivanove priče... - Igrao sam finale challengera u Grenobleu, na silno brzoj podlogi. Sjeli smo poslije finala u automobil, prešli sto kilometara do Lyona. Ždrijeb? Gustavo Kuerten u prvome kolu, u utorak. U ponedjeljak sam odradio tri treninga, što baš nije običaj. Posljednji od 23.30, nakon posljednje utakmice. Prebacio sam dvije lopte i pozvao Riccarda. Valjda prvi put. Kuertenu sam ukrao prvi set, u drugome sam ga uništio. Uslijedio je Francuz Bennetau, dobio sam 7:5, 7:5 na iskustvo. U četvrtfinalu me čekao Gaudio, koji prije toga nije odigrao meč u dvorani. Dobio sam relativno lako prvi set, u drugom je nastalo natezanje. Izgubio sam "tie break". U trećem setu, umoran još od Grenoblea, pogledao sam prema treneru i pokazao mu da više ne mogu. Gaudio mi je darovao gem, a ja sam ni kriv ni dužan dobio treći set sa 6:1. Subota je donosila Marata Safina, od kojega sam nedugo prije toga na U.S. Openu izgubio poslije četiri "tie breaka". Izgubio sam i peti "tie break" u nizu od njega. Valjda zato što nisam previše ni vjerovao. Sjećam se pressice, izjavio sam tada da je polufinale dobar rezultat. U drugome setu čvrsto sam držao servis i opet smo morali u "tie break". Dobro, Safin je imao priliku, 15:30 kod 6:5, nakon što je pogodio "passing" kroz noge poslije mojega loba. Ipak, izvukao sam se, kao i nakon zaostatka 1:3 u odlučuućoj igri. Dobio sam šest poena zaredom za jednu minutu, nakon što je Safin promašio lagani "forehand". U trećem setu poveo sam 3:0, no Safin je uzvratio, izjednačio na 4:4. Imao je u devetome gemu 0:40, ali izvukao sam se servisima i smicalicama. Opet smo došli do "tie breaka". Sedmi set zaredom u dva međusobna susreta. Kod 5:5 mi je zabio as. Na meč loptu došao mi je naprijed u izmjeni, odigrao sam mu "backhandom" pod noge, tako nisko da je lopta pogodila vrh mreže. Uspio je reagirati, odigrao mi je na "forehand", a ja sam pogodio nemoguće. Iz trka! Potom sam dobio poen servisom, zaradivši meč loptu. Na njegov drugi servis odigrao sam mu na "backhand", a on je - zatresao mrežu. Napokon finale! Za suparnika sam želio El Aynaouija, a Malisse je imao set i 4:1. Želja mi se ipak ispunila. Prije finala bio sam nervozan, ali meč sam odigrao kao u transu. Odlično sam servirao i relativno lagano dobio, iskoristivši rupu Marokanca na "backhandu". Bio je to Ivanov najveći teniski tjedan. Sve je počelo s Gugom. - Kada smo izašli na teren, deset tisuća gledatelja je vrištalo. Bio je to jedan od najljepših trenutaka u mojoj karijeri. Za takve trenutke igraš tenis.
Ivan je 1999. upao u kvalifikacije tadašnjeg Super 9 turnira (danas Masters Series) i pobijedio Argentinca Callerija i Rusa Čerkasova, probivši se u glavni turnir, gdje je skinuo prve "velike skalpove". U prvom kolu pobjeđuje Andreja Medvedeva, u drugom Jevgenija Kafeljnikova (6:1, 6:2), koji tjedan dana kasnije postaje prvi tenisač svijeta.U 2000. godini Ivan je odigrao dva polufinala (Sydney i Bastad), te tri četvrtfinala ATP turnira (Marseille, Kopenhagen i Brighton), ali za najveći uspjeh sezone smatra treće kolo olimpijskog turnira.
Ivan 1996. kao junior osvaja naslov u Prattu, a potom postiže svoj najveći juniorski uspjeh, igra finale Wimbledona u kojem je poražen od Bjelorusa Volčkova.Titula na velikom juniorskom turniru "Eddie Harre" u Miamiju, u predvečerje "Orange Bowla", te polufinale Australian Opena 1997. godine, zajedno sa svim prijašnjim uspjesima, donose mu mjesto drugoga juniora svijeta.U proljeće 1997. godine uspostavljeni su prvi kontakti s Riccardom Piattijem koji je i dalje Ivanov trener.
Ivan Ljubičić rođen je 19.ožujka 1979.godine u Banja Luci. Živio je s ocem Markom, majkom Hazirom i starijim bratom Vladanom. 1988. Ivanov otac odlučio je da se njegova djeca moraju početi baviti sportom, Ivan se odlučio za tenis jer je tih dana tenis bio na televiziji pošto se igrao Wimbledon.Ivan je tako počeo trenirati s devet godina, a jedan od velikih uzora i razloga za početak bio je Stefan Edberg. Prve teniske korake Ivan je načinio u klubu "Mladen Stojanović" u Banja Luci, pod paskom svojih prvih trenera Vojina Sukala i Fahret Bahtijarevića. Kao i svi početnici, Ivan je krenuo s radom u grupi. Brzo je učio i napredovao, pa je time pokrio relativno kasniji početak druženja s tenisom. Ubrzo su krenule prve privatne "štunde", a prvi naslov stiže upravo u rodnom gradu, gdje je Ivan osvojio turnir tenisača do 12 godina uz jednu zanimljivost. Zbog zanoktice morao je držati reket s četiri prsta. Prvi pehar osvojen je 1990. godine u Prijedoru, na prvenstvu BiH, gdje je igrao završnicu, u kojoj je izgubio od Mirka Pehara, ljutog protivnika u ranim danima karijere. Prvi rezultat međunarodnog karaktera ostvaren je u Beogradu, Ivan je postao pobjednik "Rucanor Cupa", zaradivši 1.500 DM. Bila je to prva Ivanova zarada na turnirima. Utrošena je na zlatni lančić, koji je za uspomenu zasjao oko njegovoga vrata.
Ti uspjesi bili su dobar znak za oca Marka, koji je osjetio da bi Ivan u tenisu mogao nešto značajnije napraviti. Nije sina morao tjerati, Ivan je već onda bio "mini profesionalac". U to vrijeme već se počinju nazirati problemi u Bosni i Hercegovini, koji su nepunu godinu kasnije eskalirali u rat. U svibnju 1992. godine obitelj odlučuje da je najbolje rješenje napustiti Banja Luku. No, nisu mogli iz grada izaći svi, otac Marko Ljubičić morao je ostati. Ivan se s majkom i bratom našao u autobusu, koji je samo žene i djecu vozio u zračnu luku, gdje je čekao zrakoplov za let prema Beogradu. Majka Hazira je plakala, znajući da je to definitivan odlazak. Putovanje do zračne luke bilo je depresivno, s puno plača, s nekoliko zaustavljanja na barikadama. Zrakoplov je u Beogradu sletio oko deset sati ujutro, a nakon cijelog dana provedenog na autobusnom kolodvoru, gdje su Ivan i Vladan poslušali očev savjet da majku ne puštaju samu, u ponoć se preko Mađarske krenulo prema Sloveniji. Autobus je zastao na granici, zbog registarskih oznaka nije mogao ući u Sloveniju. Obitelj Ljubičić je granicu prešla pješice, ukrcala se u drugi autobus te krenula prema Ljubljani, gdje su ostali tjedan dana, dok se nije u Rijeci priredio smještaj za njih. Poslije mjesec dana u Rijeci, Ljubičići su završili u Opatiji, u hotelu "Astoria", zajedno s ostalim prognanicima. Ivan se nije žalio, nedostajao mu je jedino otac. Mogao je igrati tenis, parove s veteranima u opatijskome klubu, iskoristiti ljeto za kupanje. Tenis tada ipak nije bio prioritet, Ivan je trenirao samo povremeno, uz trenera Branka Picula.
Nakon šest teških mjeseci razdvojenosti, za kojih su samo nekoliko puta uspjeli čuti vijesti o ocu, obitelj se u studenom 1992. konačno našla na okupu. Najteža vremena bila su prošlost... Obitelj se iz Opatije preselila opet u Rijeku, gdje se rodila i ljubav što i danas traje. Ali, obitelj nije dugo ostala zajedno. Naime, u travnju 1993. godine Ivan, zajedno s još nekolicinom izbjeglih bosanskih igrača, prihvaća poziv Carla Brucciera, predsjednika talijanskog kluba "Le Pleiadi" u Montcalieriju pored Torina. Tamo će provesti skoro tri godine za koje danas kaže da su bile ključne za njegovo odrastanje kao čovjeka i igrača. Kada je stigao u Torino, Ivan nije znao ni riječi talijanskog, nije dobio igračku karticu koja bi mu omogućila predstavljanje kluba na turnirima i jedino čemu se mogao okrenuti bio je trening. Šest igrača i dvije igračice bili su smješteni unutar kluba, iz kojeg Ivan prvih mjeseci gotovo i nije izlazio, većinu sati provodio je na terenu. Dva igrača ubrzo su otišli u SAD, jer klub, koji ih je dobro primio, brinuo se da svi imaju smještaj i hranu, imao je i finacijskih problema. Ivanu je trener bio Mirza Hrnjadović s kojim je zajedno i došao u Italiju, a s njim je radio i Andrea Taragni. U tim danima samoće Ivan je donio jednu važnu odluku. Igrat će za Hrvatsku. Ubrzo postaje prvak Hrvatske u konkurenciji do 16 godina (jedino koje je osvojio od 7-8 odigranih finala) i to upravo u Rijeci 1995. godine. Iste godine u "susjedstvu" osvaja prve ATP bodove na - Istarskoj Rivijeri. Kao prvi igrač juniorske reprezentacije Hrvatske osvaja Winter Cup (Europsko dvoransko prvenstvo do 16 godina), a zatim u paru sa Željkom Krajanom osvaja neslužbeno svjetsko prvenstvo do 16. godine - "Orange Bowl". U hrvatskom finalu porazili su par Kutanjac-Ančić. - Nije bilo lako u svim tim godinama djetinjstva - kaže Ivan. - Cijelog života imat ću posljedice drugačijeg toka života u odnosu na druge. Nisam baš imao puno opcija kada se moralo odlučivati što ću raditi u životu. Ispalo je pozitivno, ne mogu se žaliti, ali toliko je tenisača koji nisu uspjeli.
srpanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ivan Ljubičić:
datum rođenja: 19.ožujka 1979.
mjesto rođenja: Banja Luka
visina: 193cm
težina: 86kg
država za koju igra: Hrvatska
rezidencija: Monte Carlo
trenutačna ATP entry pozicija: 8.
trenutačna ATP race pozicija: 7.
zarada: $5,998,950
reket: Head
tenisice: Diadora
odjeća: Diadora
profesionalac od: 1998.
ivan-ljubicic.com osvojeni turniri: 7:
Lyon 2001.
Metz 2005.
Vienna 2005.
Chennai 2006.
Zagreb 2006.
Vienna 2006.
Doha 2007.