SJEĆANJA
sve što mi je ostalo od tebe
samo su sjećanja
neke jadne, blijede ali vrijedne uspomene
bili smo glavni akteri
tog davnog života
koji je nekad i imao smisla
a danas nema ništa...
nema nas...
tek ponekad naviru te male sličice
no ti si ih odavno pospremio
u sive ladice
svojih misli
i ne otvaraš ih
a trebao bi...
trebao bi...
da se nikad ne izgube...
da ne ostare...
možda će jednom nekome biti važne...
pričaj o njima njoj...
slobodno prešuti moje ime
ali neka sjećanja zažive
jer ona su dio našeg života...
dio mog...
dio tvog..
dio naših snova...
MALO MI JE JEDAN ŽIVOT S TOBOM
Malo mi je jedan,
Jedan život s tobom,
Sve je lakše nego,
Nego reći zbogom...
Ja te molim,ja te molim,
Još samo jedan dan,
A onda neka umrem,
Nek utonem u san...
IVANA & JACQUES- PRINCEZA
Ti živiš,gdje zvijezde tkaju put od srebra,
I nevinošću sja tvoje lice.
Dok nedostižan kao sjena,
Nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet,
Vječnom ljubavlju dodirni me,
I ostani uz mene.
Još neznam,dal si zvijezda ili žena,
Al samo jedan tren da postojiš,
Ko ružičasta morska pjena,
Na žalu stojim sam.
Galebova stope briše val,
Vječnom ljubavlju dodirni me,
I ostani uz mene...
Jer ti si princeza nekog drugog svijeta,
Tvoja riječ stvara čuda,
Budi iskrena uputi mi,
Osmijeh tek da znam,
Postojiš nisam sam,
Negdje izvan planeta.
Još neznam,dal si zvijezda ili žena,
Al samo jedan tren da postojiš,
Ko ružičasta morska pjena,
Na žalu stojiš sam.
Galebova stope briše val,
Vječnom ljubavlju dodirni me,
I ostani uz mene...
MIŠO KOVAČ- AKO ME OSTAVI
Samo jednom ljubav pokuca na vrata,
Da te rani čežnjom i gorčinom,
Da te vodi ko pticu bez jata,
Da te tješi vinom.
Samo jednom ljubav pokuca na vrata,
Da ti pruži snove i ljepotu,
Da ti stavi okove od zlata,
Jednom u životu.
Ako me ostavi,
Kad poželiš kraj,
I nebo će plakati,
Izgubit će sjaj.
Ako me ostavi,
ne ruši drugo sve,
pusti da vjerujem da voljela si me.
BORIS NOVKOVIĆ- PLAKAT ĆU SUTRA
Neka me mrze i podnose,
Danas pijem za nas i drugove.
Ostani tu,zaboravi sve,
Jer samo ti možeš,razumiješ me.
A godine idu i lome nas,
Ma neka nek idu za ovaj čas.
Plakat ću sutra kad odeš ti
Jer danas sam sretan moja ljubavi.
Pruži mi ruku,ohrabri me,
I ne vjeruj nikom,
Svi lažu te.
Pogledaj sad,lica ta,
Iza namještenih osmijeha.
A godine idu i lome nas,
Ma neka nek idu za ovaj čas.
Ostani tu,zaboravi sve,
Jer samo ti možeš,razumiješ me...
ZNANCI
Smijali smo se istim glupostima
onda kad djeca smo bili.
Voljeli smo iste stvari
i ništa si nismo krili.
Govorili smo jedno drugom sve
jer nismo bili stranci,
a nakon svega što smo prošli
ti tvrdiš da samo smo znanci.
NE TRAŽI ME
Jednom kad ti suza licem poteče,
Kad ostaneš sam u noći,
Znat ćeš kako jako boli i peče
Kad čekaš onog tko neće doći.
I kad napuste te dragi ljudi
Oni koji su ti bili sve
Možda se ljubav u tebi probudi
I sjećanje na dane protekle.
Želiš nekamo krenuti a opet se vraćaš
Kao da više nemaš kud...
Tebe, koji druge ne shvaćaš
Sad je stigao Božji sud...
Slike se pojavljuju pred tvojim očima
Srce te u grudima zebe
Tako je bilo meni u tim noćima
Kad sam čekala samo tebe.
Kad jednom ostaneš sam
A srce tako tužno zaboli te
Vjeruj, ja sve to znam...
Al ne vraćaj se, ne traži me..
Ne mogu više s tobom
Vremena prošla su ta
Kunem ti se pred Bogom
Da sam te ludo voljela.
Zato, kad divni trenuci nestanu
Kad jednom izgubiš sve
A suze padat ne prestaju...
Ne zovi, ne traži me!
Ti si bio sreća života mog...
Iskreno voljela sam te
Nek' pomogne ti dragi Bog
Al utjehu ne traži od mene...
Ne traži, ne zovi me
Kad jednom ostaneš sam u noći
Kad nestanu svi divni snovi
Ja ti utjehu dati neću moći...
NEKA SE DRUGI RADUJU
Za mrvu ljubavi,
Nismo svi rođeni,
Brodovi sreće odlaze,
Odlaze da se ne vrate...
Neka se drugi raduju,
Neka me noćas ne oplakuju,
Jer čemu život čemu sve,
Kad sreće nema za mene.
Još jedna evo pada noć,
Mladosti moja zbogom moram poć,
Visoko među zvijezdama,
Da nađem mir da nađem sna,
Gdje ljubav moja počiva.
Za mrvu ljubavi,
Nismo svi rođeni,
Godine sreću odnose,
Odnose al je ne vrate...
DA JE MOGLO
Ja ne priznajem ni poraz ni da te volim,
To ti neko gadno laže sad.
Idi iz života mog te samo molim,
Jer te mrzim to je sve što znam.
Da se zemlja negdje spoji s nebom,
Da se svijet pretvori u prah.
Ja ni tad više nebi s tobom,
U to sam sigurna.
Da je moglo još bi trajalo,
Za mene dušo ne brini.
Kad nije bilo nam suđeno,
Bolje me zaboravi.
Da je moglo još bi trajalo,
Kraj tebe ja bih ostala.
Jer što si htio to si dobio,
Boljeg sam zaslužila.
Dal to bila mladost,ludost ili nešto treće,
Ja naglas razmišljam o tome sad.
I teško preko usna prevalim te riječi,
Sve je bila samo navika.
Da se zemlja negdje spoji s nebom,
Da se svijet pretvori u prah.
Ja ni tad više nebi s tobom,
U to sam sigurna...
NEK TE ZAGRLI NETKO SRETNIJI
Ispod jastuka miris je kašmira,
Za nas će noćas svirat,
Tužnu pjesmu tu.
Umrijeti od ljubavi,
Dok mjesec pada na nas,
Reci dal bi za nas bio spas.
Nema duša snage te,
da bori se,
ovo je za nas put bez povratka...
Jer ti odlaziš večeras,
Samo prate te suze nebeske,
Za sto dugih godina,
Bog me kaznio bez tvog dodira.
Nek te zagrli netko sretniji,
Čuvali te svi dobri anđeli,
Samo neka me,
Nađi da nam se zvijezde sve zapale.
DANAS
Danas sam jaka kao stijena.
Ničeg me nije strah.
Znam da mi više nisi važan
i da od mene ne možeš stvoriti prah.
Postala sam čvrsta,
možda čak i hladna kao ti.
Ni suze, ni smijeh na moje lice
ti više ne možeš namamiti.
Preboljela sam te.
Danas to mogu reći glasno.
Ne volim te !
Dragi, da li ti je jasno?
DVA SVIJETA
Što smo mi?
Ti si radost-ja sam tuga.
Ti si sunce-ja sam kiša.
Ti si smijeh-ja sam plač.
Ti si dan-ja sam noć.
Mi smo dva različita svijeta
koja ne idu zajedno.
KAKO SAM TE SAMO VOLJELA
Sjećam se kako sam plakala
za tvojim očima
kako sam noćima
stajala na prozoru
i brojila zvijezde
O, kako sam te samo voljela!
Danima sam maštala o tvojim rukama
I sanjala o tim zelenim očima.
Nikog nisam imala, sama sam bila,
sama noćima plakala.
Mjesecima sam te čekala
da dođeš tu, baš tu
pred vrata moja, na moj prag.
Nikada to nećeš saznati.
Bože, kako sam te samo voljela!
Da, voljela.
Ah, bila sam dijete.
Što li sam onda znala?!
Ja, mala djevojčica, dijete tek...
LJUBAV NAM PROLAZI
Srce je dijete
što za majkom plače,
ono uvijek traži
da ga voli jače..
Molim te, voli me
kao prije
jer naša me ljubav preslabo grije!
Kao duh tvoj je odsutan,
kao da je među nama
neko treći prisutan!
Više me ne vidiš
istim očima,
već dugo drugoj
ideš noćima!
Ne ljubiš me kao prije često,
kao da mi kraj tebe nije mjesto!
Pomalo se povlačiš u sebe
i tvoje srce kuca hladnije, zebe..
Duša je kao potok
što će da presuši,
a ja još toliko toga
imam na duši!
U meni ljubav još ista nije nestala,
ali je na putu k tebi zastala,
jer ti mi šuteći govoriš:
"Stani, ne prilazi!"
Zar ne vidiš?
Ljubav nam prolazi!
NEKAD I SAD
Zar je tako teško u oči me pogledati,
a zajedno smo prošli mnogo toga?
Ti sada kao da se stidiš što si bio dio života moga.
Reci mi, jesam li skrivila štogod?
Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti.
Tebi to sada ne znači ništa,
ali mene će srce zbog tebe uvijek boljeti.
No, da me nisi volio, to ti ne vjerujem.
Jer oči tvoje nikada ne lažu.
A da sam ti bila draga
i svi naši prijatelji kažu.
Zato makar zbog onog što smo imali
poneki put osmijeh mi pokloni
da bar on na jedan trenutak
sve brige koje me tište nakratko otkloni.
NIKADA NIJE KASNO
Ako ikada shvatiš što si izgubio
izgubivši mene,
neka te vodi put ljubavi
i srce neka ti k meni krene.
Jer kažu, da nikada ni za što nije kasno
pa tako ni za oproštaj moj.
Kada shvatiš, ako shvatiš
primit ću te u zagrljaj svoj.
SAMA
Utapam tugu u casi vina
i kisa sipa s nebeskih visina
padaju suze na hartiju bijelu,
a u daljini vidim tvoju sjenu.
Crno vino, a smedje oci
bojim se nocas u krevet poci.
Nece mi pomoci ni crno vino
kad krv nabuja i uzavre bilo.
Zasto me kaznjavas tako tesko
kad znas da mi je nocas kraj tebe mjesto.
Zar ti nije zao usana mojih
sto nisu naslonjene do tvojih?
Ja pozeljela sam da padnem u zagrljaj tvoj
da ti dotaknem usne,o jedini moj,
da grlim te grlim do kasno u noc
znaj da od tebe ne zelim poc.
I pada kisa iz oblaka teskih
i andjeli postaju dio gresnih
i srce moje bolno se slama
i casa na stolu ostade sama.
PRIZNAJ
Daj priznaj mi nešto
Da li je i tvom srcu teško
Da li ti je tužno vidjeti me kako patim
Da li poželiš da mi se vratiš
Da li si me ikada volio
Jesi li me ikada prebolio
Jesi li sretan sada
Postoji li još uvijek nada
Želim da znam
Mogu li još uvijek da ti dam
Onu ljubav koju sam izgubila
Da dobijem najljepše usne koje sam ljubila
Srce me boli
Ali te ipak volim
Ne znam radi čega
Sam te ostavila zbog njega
Jako se kajem
Srce ti dajem
Ako nije kasno
Dajem ti ga časno
Bila sam budala
Ali nisam znala
Šta, kako, gdje
Izgubila sam te
Zašto ljudi kasno shvate
Da će i oni da pate
Tj. da sve plate
Tako i ja sad plaćam
Za sve greške vraćam
Možeš li zaboraviti ponos malo
Da vidiš do čega ti je stalo
Da se malo vratiš sreći
Da mi kažeš dvije, tri riječi
Da kažeš šta osjećaš
A ja ću da ti obećam
Da ću te voljeti
Da te neće boljeti
Da te nikad povrijedit neću
Ja želim da nađemo sreću
Da se više nikad ne rastavimo
Da se zauvijek sastavimo
Ako misliš da je kasno
Reci mi to jasno
Ja ću da shvatim
Iako ću da patim
I ti si patio, znam
Valjda ovo neće biti kraj
Zato te molim,
Jer te volim
Da me shvatiš,
Da mi se vratiš...
ZASTO?
Zasto sam te voljela ludo?
Zasto toliko strasno?
Zar je ljubav uvjek cudo,
zar kad-kad nije i krasno?
Zasto sam umirala pod tvojim dodirima?
Zasto sam dala sve za tvoje poljubce?
Zar se uvjek gubim pod tudjim pogledima,
zar je ljubav satkana iz bolne kapljice?
Zasto uvjek patim ja?
Zasto nekad to ne budes ti?
Zar meni sreca nece da sja,
zar moram zbog tebe uvenuti?
Zasto na kraju kazes zbogom?
Zasto mi okrenes ledja lako?
Zar ne znas da umirem za tobom,
zar ne znas da to ne umije svako?
...Pogrijesila sam sto sam te srela te noci,
što sam toliko zavoljela te tvoje zelene oci…
iznevjerila sam sebe,
a i druge...
znam da te ne smijem voljeti,
i da moram zivjeti dalje.
Ima mnogo decki,
S kojima mogu biti…
Mogu me voljeti,
Kao ti..
Ali tebe..
nikad nijedna nece kao ja…
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by {st@rshine}
bude kasnije
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
...martina...
...ines...
...kika...
...žana...
...dora...
...by:Nina...
Volim:
svoje prijatelje, obitelj, nećaka Patrika, Tošu i sve njegove pjesme, jednog dečka..., nogomet i hrvatsku nogometnu repku; Ronaldinha,C.Ronalda, FC Barcu, Dinamo, Fabregasa, Torresa, Van Persia, Dudua, razred(i stari i novi) , plesati( tulume; Black&White ) , rukomet i rukometnu repku , Balića , Hrvatsku, smijeh, One Tree Hill(Chad,James,Michael), Malcoma u sredini , Zakon braće (Wentworth Miller) , chips, pizzu, vodu, tenisice, MSN, narodnjake , subote, jeto i sve vezano uz to, iskrenost, otvorenost, dobre filmove, pravdu, zelenu i žutu boju ljubav...
Ne volim:
aparatić za zube, Martina Taylora, nepravdu na sportskim terenima,izgrednike koji se nazivaju navijačima, Novu Gradišku(Toše), brzu vožnju školu: matematiku, knjigovodstvo, informatiku , rock i metal, licemjerje, laž, politiku, rastanke, smrt, ljude koji misle samo na sebe, ljude koji se drugima izruguju, droge, alkohol, cigarete...
to smo nas dvije
opet mi...
Anja i Martina
Snježana i Nina
Nina i Daria
Ines, Nina, Ivana, Nataša
Marijana i Andreja
Nina, Ilija, Ivana
Anja, Martina i Mokry u pozadini
Ivana i Martina
Snježana, Ivana, Anja i Nina
najbolji dečki iz osnovne
najbolje cure iz osnovne
Mateja, Maja, Anemarija, Martina
Anja, Martina, Daria i Ivana u Veneciji
Natalija, Nina i Ivana K.
Silvio
Denis i Silvio
Zlatko
Bruno
Tomislav
Ninin mali nećak Patrik
Ninin tattoo
Toše zauvijek...
...ako je voljet bio grijeh,ja svoju kaznu sam platila,sve svoje dugove vratila...Osjećam se i tužno...i povrijeđeno...i razočarano...i jadno...ko neko najjadnije biće na ovom jadnom svijetu...sreća...il ljubav...il kaj god,meni nije naklonjena...Napokon se malo sredim...dođem u normalu,zaboravim na sve ružno...sve ono kaj mi se događa posljednjih 4 mjeseca u vezi jedne osobe...i onda se on opet,neznam zbog kojih razloga...pojavi u mom životu...da bi me opet vrijeđal...da bi mi opet nabacil neku krivnju...da bi me opet sve podsjetilo da sam kriva i da bum tu krivnju nosila do kraja života...A najtužnije od svega mi je to da se nakon svega tak ponašamo jedan prema drugomu...da nakon svega samo mislimo kak poniziti jedan drugoga...da nakon svega nismo zaslužili drugu šansu...da ja nisam zaslužila drugu šansu...a stalo mi je do njega...i mislim samo na njega već skoro tri godine...a on misli samo na to kak mi se osvetiti zbog nečega zbog čega se i grizem već 4 i pol mjeseca...zbog nečega kaj nisam htela napraviti...a jbg jesam...neznam zakaj jesam...i ne bježim od toga da sam kriva...i znam da sam zaslužila da mi se to vrati na neki način...al da mi se tak vraća...kaj da uopće očekujem od života...?!'' Once again I'm left asking the wall if there's something wrong with me...''Prihvatila sam neke činjenice takve kakve jesu,neke osobe pomogle su mi da shvatim da treba ići dalje,kak god teško bilo...i onda vidim samo ponižavanje s njegove strane...opet...samo se pitam zakaj sam ja to zaslužila...Ostaje mi samo nada da postoji neko Gore koji sve vidi...sve bi bilo lakše da ga više ne vidim...ne čujem...Kolko god ja njega voljela...tolko me razočaral...jer nisam mislila da u nekome može biti tolko osvete,tolko mržnje...i onda mi može lagati i tvrditi da mi je oprostil?...ne treba meni ni tvoj oprost,ne treba meni više niš tvojega...samo me pusti na miru,da živim dalje...bez tebe...da me svako malo ne podsjećaš na ono kaj smo imali,a izgubili... ''Reci gdje je sve,što drugi nikada imali nisu,kada prestaje ova tuga...?Reci gdje smo mi,zar nije palo dovoljno suza,dal je bolja sad neka druga...''
JEDNA LJUBAV
Čemu sada riječi
neki suvišni razgovori
nepotrebni pogledi
I možda slučajni osmjesi?!
Pustinje u meni više nema
da bi me preko vode
žednu preveo.
I kome su potrebni
nekakvi pozdravi
koji nikada
nisu ni živjeli?!
Čemu, čemu se prisjećati prošlosti
davno zaboravljenih osjećaja
jedne izblijedjele nesretne ljubavi...
JA SAM KAMENJE...
Doveo si me do samog kraja svijeta,
u svemir sam letjela s tobom
i bila sam dio sjajnih zvijezda!
Ali tamo si me ostavio,
sama da budem..
I vratit se po mene si zaboravio..
Otišao si tiho sa stubama od oblaka,
nekim putem kojim moja noga nije kročila.
Za mene nije dovoljna bila
zemlja tvojih snova, tvojih želja!
Ipak htjela sam da mi pokažeš
da sam samo zrno u polju pšenice
i da za mene nisu građene
te tvoje tvrđe i avlije!
Jer u tvom životu ja sam
kamenje od koje se tvoja noga u ljutnji spotiče!
već se duže vrijeme spremam pisati ovaj post, ali stvarno mi se uvijek nekaj ispriječi.. npr., brat koji nakon napornog radnog dana hoće sjesti za komp, mama koja mi nađe neki posal ili neko s kim nemrem prestat pričat na msn-u.. .. al evo, buraza nema doma, mama odmara, a na msn-u sam na appear offline.. tako da, ovo možda ispadne novi post!
kao prvo, sorry curke kaj u subotu nisam išla na Tuheljsku noć, al ovaj put sam tak SAMA odlučila.. za sve koji ne znaju, išla sam pješice na Mariju Bistricu.. i preživjela? o bolovima koje sam osjećala u nedjelju i ponedjeljak je bolje da ne pišem, jer budem izgubila volje za sljedeće godinu.. ali, sve u svemu.. doživljaj koji je neopisiv riječima i koji nije povezan uz molitvu i crkvu.. meni, osobno, je to događaj s kojim sama sebi dokažem da ja to mogu, da vidim koje su mi granice izdržljivosti, upornosti i snage.. a budući da sam živa, vidim da izdrljivost, upornost i snagu imam! al moram čestitati Martini i Marini ( s kojima se skoro pa i nisam vidla ), jer su ulovile takav tempo da ih ja nisam mogla pratiti.. pa sam upoznala neko simpa društvo iz Klanjca i neke dečke koji su išli sa mojim bratom i ulovila njihov tempo..
izvještaj sa Tuheljske noći budete valjda dobili od Nine sljedećih dana.. njoj moram javno poručiti par stvari: oprosti kaj sam ti napravila neke stvari.. nadam se da znaš da sam ih radila nesvjesno, to sam shvatila nakon kaj sam mi ti sve rekla.. stvarno, nisam htjela.. znaš da te volim najviše na svijetu, da neznam kaj bi bez tebe, naših šala, gluposti, ali i onih ozbiljnih razgovora, s kim bi išla u Bleki, ak ne s tobom.. s kim drugim bi našla razlog da se smijem kad mi je najteže? s kim bi komentirala sve moguće dečke, a da to oni "ne skuže"? mogla bi tak nabrajati unedogled sve situacije koje mi je lakše preživjeti s tobom, ali mi se ne da! samo da znaš da nije onak kak si rekla; nije u tebi problem, nego se mi ljudi nekad jednostavno zaboravimo i nismo svjesni da svojim postupcima rastužujemo nama najdraže.. sorry..
jedva čekam subotu da vas sve opet vidim zajedno! znači, vrijedi noćno? možda budu tam opet napaljeni nogometaši, Martina i Anja? odnosno, samo Martina..Anja to ne smije gledati! a možda ni Martina, ovisi kako bude se odvijalo ovo danas na bazenima, kaj ne? jedva čekam izvještaj!
nakon toga, jedva čekam da mi se teta vrati s mora, pa da ja idem "čuvati malu sestričnu" .. tj., da mi dođe Daniel ( Made in Germany ), tetin susjed koji je u Hrvatskoj samo preko ljeta... ali mi se zadovoljimo i sa ta dva tjedna, jel da?
nadam se da svi svaki dan pratite One Tree Hill.. vjerujte, ak vam je dosadno i ako ste orijentirani na dečke, ta serija vam uljepša svaki dan..
i tako, dan za danom, prolazi nam ljeto.. još mjesec dana i vraćamo se svakodnevnoj rutini.. rano buđenje, škola, učenje, spavanje... to su loše strane.. ali jedva čekam da vidim sve svoje cure, ma i dečke, naravno! svakodnevna zezancija i dobro društvo učinilo bude da tih 9 mjeseci škole prođe čim brže..
do sljedećeg čitanja..pozdrav i vruća pusa svima!
...by:...ivana...
Kao prvo:fala curama na podrški...shvatila sam neke stvari,pomogle ste mi da vidim da nije sve tak crno...tj.da se uvijek može i mora dalje...da neke osobe nisu vrijedne spomena...vojim vasSretna sam i zbog toga kaj sam vidla da sam si dobra s nekim ljudima,bez obzira na sve,da me cijene na neki način...da me smatraju prijateljicom...jer je meni pravo prijateljstvo nekaj najvažnije u životu...nažalost,danas je malo takvih...ima ljudi kojima u potpunosti vjeruješ pa se isto tolko razočaraš jer shvatiš da nisu iskreni prema tebi onolko kolko si ti prema njima...i da im ne značiš isto tolko kolko oni tebi...to boli...al zato se uvijek nađe netko ko ti veli da te voli...fala Daria..puno si mi pomogla...ak ovo čitaš,zaplješći siUčinila si me sretnom bar na jedan dan...fala i Martini zbog predivnih pjesmi...fala Ivani kaj mi veli da nezna kaj bi napisala budući da mi je sve rekla...lijepo je čuti kad ti netko veli da te voli zbog onoga kaj jesi,lijepo je znati da se imaš na koga osloniti u dobru i zlu...život je prekratak da bi se suzdržavali i odgađali neke stvari...zato ja sad velim volim vas!Da,i fala svima koji komentiraju blog...je da je takvih malo...al svejedno...Da se vratim na ono prije..Ipak,neću ga se sjećati po lošem...uvijek mi bude drag na neki poseban način,bez obzira na sve...i možda ga mrzim s jedne strane...al tanka je granica između ljubavi i mržnje...tak da...ostal mi bude u lijepom sjećanju,kad smo bili sretni...bar ja...jer od danas neću više žaliti za ničim.Tad mi se život činil bez problema...al tak se samo činil...al mi ljudi uvijek smo nezahvalni,uvijek mislimo da su naši problemi najveći,makar nije tak...evo,meni se moji problemi nekad učine bezizlazni,ali to je samo hir...hvala Bogu zdrava sam,imam obitelj,imam prekrasnog nećaka,imam predivne prijatelje...kaj hoću i smijem više poželjeti?Ustvari,po ovome trebala bi uvijek biti sretna,nasmijana,vesela...I rekla sam da više nebudem pisala o njemu,on je prošlost od sad pa nadalje...al evo,opet pišem i neću govoriti da nebum pisala...jer ak mi tak dođe,pisala bum...jbg...al trudila se budem,ne pisati...zbog ljudi koji me vole(ak ima takvih jer sam obećala da više nebum pustila ni suzu...znam da bude u sub teško...but big girls don't cry...ak njega nije briga,e nebu više ni mene...jer je bilo dosta!Ne postoji više za mene,nadam se da bude došal dan kad ga budem vidla i kad bum mogla reći:briga me kaj radi,misli,briga me kaj sam ga vidla...i da u meni nebude sreća kaj ga vidim,ni tuga kaj ga nemam...
Nevjerojatno je kak ima dana kad nas male sitnice razvesele...a kak ima i dana kad nas male sitnice stave u depresiju...meni je jučer bilo tak lijepo...a nema posebnog razloga...išla sam u City Centar,kupila si jednu majčicu,traperice i poslije toga sam bila tak sretna...valjda se s razlogom veli da je shopping najbolja terapija...druga stvar zbog koje sam bila sretna je to da VALJDA USKORO skidam aparatić!!!Weeeeeeeee!Mislim da se nakon 4 godine fiksnog i 2 godine mobilnog,s pravom veselim i tom skidanju te zvijeri s mojih zubi.Još da me danas ne bole,bilo bi predobro...jer mi je tak stegnula i stavila novu žicu,da jedva grizem koru od najmekanijeg kruha koji postoji...onda možete misliti kaj je s ostalim namirnicama...a dobro,da bar onda malo smršavim usput.Uglavnom,jedva čekam i taj dan-kad bum se mogla nasmijati bez zadrške,bez neugodnosti.I kad mi se više ljudi nebudu smijali mojem željeznom osmijehuNadam se da se bude na kraju isplatila sva bol,svi prijeđeni kilometri do Zg-a,svi sati čekanja u čekaoni...Ma znam da budeI ovim putem pozivam Ivanu i Martinu da idu s nama na Tuheljsku noć,to se ne propušta.A Bog bude shvatil vaše želje
...by:nina...
I changed my mind....I dont love you no more....Dont waste my time....Its the funniest thing cause I know what I feel inside...but you never felt the same as I...
Ovaj post nebude uobičajeni,ko ostali,nek budem stavila par pjesmica,meni jako dragih...koje opisuju kak se ja trenutno osjećam...a i nemam kaj posebno pisati,doma sam,dosađujem se,tak da...nadam se da budete bar u tome uživali...
The reason
I'm not a perfect person
As many things I wish I didn't do
But I continue learning
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know
I've found a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you
I'm sorry that I hurt you
It's something I must live with everyday
And all the pain I put you through
I wish that I could take it all away
And be the one who catches all your tears
That’s why I need you to hear
*************
Odlazi tugo i zaobiđi život moj,
jer noćas on, ide k njoj…
Sačekaj tugo, bar na minut, dva,
da se oporavim i dalje krenem ja…
Pusti tugo bar da shvatim da mu stalo,
do mene i moje ljubavi nije, niti malo…
Ostavi se tugo mene i moje duše,
sada kad se snovi moji ruše…
Ne uzimaj tugo, ono što pripada meni,
noćas on odlazi, toj ženi…
Neću tugo pustit niti suzu jednu,
niti slušati utjehu bijednu…
Zaboravit ću tugo, uspomenu staru,
vrijeme je da potone zaboravu…
Pobijedit ću tugo i tebe i njega,
nov život izgradit, opet poslije svega…
Neću dopustiti više da me duša boli,
naći ću nekoga tko će znati da me voli…
Žalosna vrba
Svi vole.
Svi imaju nekoga.
Svi su sretni i zadovoljni.
Svi vole početak novoga dana.
Svi znaju da ih netko nestrpljivo čeka.
Svi sretno pričaju sa mnom o svojoj sreći.
Samo ja još sanjam o tebi, svaku noć.
Samo ja još maštam o ljubavi.
Samo ja tebe zalud čekam.
Samo ja nemam nikoga.
Samo ja mrzim dan.
Samo ja.
Svi su breze.
Svi su hrastovi i bukve.
Svi ponosno stoje šepireći se.
Svi vrludaju i šire krošnje, da ih vidim.
Svi misle da oni imaju najvrjednije, najslađe.
Samo ja nemam ništa vrijedno spomena.
Samo ja povlačim grane u se, nesretno.
Samo ja se skrivam u sjeni, od svih.
Samo ja plačem sama u tuzi.
Samo ja sam žalosna vrba.
SRETNA LI JE ONA...
Sretna li je ona,
koju ljube najnjeznije usne na svjetu
sretna li je ona koja mi bol nanosi
i budi se uz moga srca Ahilovu petu...
da li zna da spava na ramenu moje ljubavi,
na grudima covjeka kojeg ja volim,
a koji za mene ne osjeca nista..
sretna li je zena ta,zna li kako je sretna?
da se budi u zagrljaju ljubavi
dok se ja budim u samoći hladnoj,
zna li da zaspiva kraj srca sto je voli,
sto je stiti i sto se za nju bori,
dok ja zaspivam tek kad suze pokazem zori..
sretna li je ona,
ta zena kojoj pripadas
koja skida moja sjecanja s tvojih usana
i koja moje uspomene brise tako lako,tako lako..
ZBOG TEBE
Noćas su zvijezde zasjale
samo za tebe i mene.
Noćas mi je vjetar tvoje ime šapnuo,
bol u srcu probudio.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i
stare uspomene probudila.
Noćas sam shvatila
da te nisam preboljela...
BIO SI MI SVE,MOJA RADOST,TUGA...SVE JE TAKO BRZO PROŠLO,NE LJUBIM TE VIŠE JA NEGO NEKA DRUGA...I AKO TI JE ŽELJA DA MI NA RANU JOŠ OSTAVLJAŠ SOL,NE TRUDI SE JER ISTA RANA NOSI ONU ISTU BOL...TKO MI TE ODUZEO,TKO JE?ALI NEMA VIŠE VEZE JER SAD ONA IMA ONO ŠTO JE NEKAD BILO MOJE...
Ljeto je,a ja umirem od dooosade i nemam pametnijeg posla nek visenje na Internetu i pregledavanja svih živih blogova,stranica itd.Nebi toga bilo da ja nemam tak dobru sestricu koja me nije sa sobom uzela na more nakon kaj mi je tjedan dana prije obećala da idem s njima,pa mi pustila laptop s MAX ADSL-om pa sam od 0-24 gore.Nakon kaj sam bila malo uvrijeđena,osjećala se ko zadnja glupača i razmišljala zakaj me nisu uzeli sa sobom...Prošlo me,bar nekaj dobro od toga izašlo;imam dva kompa u sobi...Jedino kaj mi fali je Patrik,nisam ga vidla četiri dana,a čini se ko cijela vječnost.A sigurno se i on zaželjel najbolje tete na svijetuTaj mali svemirac mi se tolko uvukal pod kožu,obožavam ga.Samo kad još počne govoriti...bude ga teta sve naučilaI nakon kaj sam razmišljala di sam pogriješila i kaj sam krivo napravila da nisam zaslužila uživati ko drugi,mama mi je rekla razlog koji joj je sestrica rekla.A gluplji razlog nisam mogla čuti majke mi:ja nebi htela jesti dole(ko da sam beba od 3 god za kojom treba trčati s žlicom da nekaj stavi u kljun),da meni nebi pasalo kad bi mi išli na plažu...itd...Ko da sam neka problematična mala curica...Pa nebi ni pisnula,sve bi dala da idem na more.I sve bi mi to lakše palo da mi je rekla to u lice i gotovo.''Ko hoće nešto učiniti-nađe način,ko neće niš-nađe opravdanje...''Najviše me boli kakav je to danas svijet postal...svako gleda samo na sebe,bilo to familija ili bilo ko drugi...Ja bi dala sve za one koje volim,koji mi nekaj u životu znače i predstavljaju,ali očito zauzvrat previše očekujem...Al oprostila sam ja to njoj.Najbolje mi je to kaj mi se sad pokušava uvući pod kožu,kao šalje porukice kaj hoću da mi kupe dole,samo nek velim...Najrađe nebi niš,nek shvati da me povrijedila na neki način.Jer nisam više balavica koje niš ne kuži,niš nezna.Imam 17 godina i hoću ih opravdati,pokazati da sam se sposobna izboriti za sebe...Lool...to ja pišem?Idemo dalje...Pamti pa vrati!Ne,nisam osvetoljubiva,zaboravila bum i to.Približava se i Tuheljska noć...drugu subotu...ajde,bar neki događaj u ovih već prošlih mjesec i pol skoro!Makar,to više nije kak je nekad bilo,kak sam se nekad veselila tome,sad je samo prolazna večer...al bolje ikaj nek nikajDa,Ronaldinho definitivno u Milanu...a jbg i to se moralo dogoditi...na kraju krajeva zaslužil je klub u kojem ga budu poštovali i u kojem bude ravnopravan s ostalima.Otišli svi moji dragi ljudi iz Barce:Roonie,Rijkaard,Deco...nogomet-danas komercijala.Više nemreš pratiti di ko igra kad svako malo mijenjaju destinacije.I još danas čujem da bu Eto'o išal u neki klub iz Uzbekistana.Omg...jadna Barca sad...imaju još Henrya,Messija,makar sumnjam da buju i oni dugo tam.Meni paše,sad me više niš previše ne veže za Barcu...Al znam da bude ona ipak ostala u mojem srcuNije meni bezveze sestra na maturalcu u Španjolskoj kupila Barcin rokovnik i lopticu za bazene koju sam doduše negdi posijalaBila mi je jedna od želja kupiti Barcin dres s brojem 10...sad moram jako dobro razmisliti koji i čiji dres uopće hoću...koje mene brige muče,Bože...Danas sam gledala Hrgino 10 do 8,bila je tema o onim tipovima kaj su se kao izrugivali nad lešom nađenim u Savi(Dravi?-nije bitno).Oni se ispričavaju,vele da nije tak kak je ispalo...to kaj su se smijali nad mrtvim tijelom nije izmišljeno,upravo oni su se smijali.A vele da je to bilo od straha?!Ko normalan bi se smijal od straha.A valjda i takvi ljudi postoje,makar ne kužim kak...ja bi pobegla u mišju rupu...a opet po drugoj strani,izvukli su tijelo van,da su stvarno takvi kakve je televizija prikazala,nebi to napravili,ja mislim.I ono kaj oni vele-nemreš u pol minute koje smo mi obični smrtici vidli,prosuđivati kaj se dogodilo i zakaj.Dečki se čine ok,mislim da nisu imali zle namjere,al to nek policija prosudi...samo se nadam pravdi jer pravda je odavno rekla zbogom svima...Moram čestitati Andreji,cura je danas upisala faks,ono kaj si je zacrtala,a to je razredna nastava.Još bu ona predavala našoj dječiciKad sve to vidim,uopće nemam volje za daljne školovanje(mislim na faks).Sve je to isto velika nepravda,ljudi upadaju prek veze obično,a mi malo slabijeg imovinskog stanja kao ne trebamo živjeti.Ma život je velika nepravda...makar nije uvijek sve tak crno...ima i sivogaSad sam ispucala stvarno sve kaj mi je danas bilo na pameti...Nadam se da nisam previše dosadna...Al pod tim mislim 'previše'Papa
I zapamtite-nikad nije kasno da postanemo dobri....da,sister...
Današnja tema-...najbolnija stvar na svijetu...tolko pogađa u srce...tolko je suza proliveno...zbog nekoga...koji to možda nije zaslužil...ili nekoga voliš,a da on to nezna...pa opet patiš jer je s drugom,a ti mu nemaš hrabrosti i snage priznati kaj osjećaš...i zakaj se sve uvijek svede na to da je neko povrijeđen...a to je u većini slučajeva cura...teško je ponekad shvatiti da je kraj,da se više nikad nebude ponovilo,da kaj je bilo,bilo je...al tu je ona prokleta nada,koju iščekujemo,ponekad bez razloga...al se ipak nadamo...uzalud...ak nekog stvarno voliš,treba se boriti za njega...tak obično kruže priče...a kaj ak nekoga stvarno voliš i hoćeš ga dobiti nazad,a on te ne želi ni čuti ni bilo kaj više s tobom...valjda zato jer si to zaslužil...ostaje ti samo da se isplačeš more suza, zatvoriš uspomene u ormar,shvatiš da je gotovo i kreneš dalje...kreneš dalje,ak nađeš način...a za sve u životu postoji način i rješenje...valjda...ima trenutaka kad misliš da si zaboravil,kad misliš da ti više nije važan...kad misliš da te briga za njega i nek radi kaj hoće...onda dođu prokleti dani kad shvatiš da i nije tak lako,da treba vremena,al doslovno vremena da nekoga preboliš...
Btw.danas pobijedil Dinamo 2:0,u pretkolu Lige prvaka Irski Lienfield.A najgora vijest dana...Ronaldinho prešal iz Barcelone u Milan.Ubite se vi koji ste ga pustili!Nadam se da budete svjesni kaj ste napravili.Meni preostaje da...i dalje navijam za Barcu??Neznam...mislim da se bacam na Arsenal...Dudu-dolazim k tebiMožda...
Ovo je za jednog najposebnijeg dečka kojeg nikad nebum zaboravila... Everything that I do reminds me of you... Everytime I think it's the end...I see you...and I start to feel...again...
The Hardest Thing
I sleep all night
Right by your side
I love to hear your breathing, breathing
The morning light,
I'll lose my eyes
It's favorite time for leavin', leavin'
I know that it seems
Like it's easy for me
O I wish you could feel
What's going on in side
It's the hardest thing I ever have to do,
To walk away from you
When I wanna' hold you,
It's the hardest thing
In every single day
To let you turn away,
I want you to know that,
This is the hardest thing.
Another day is years away,
I close my eyes
To see your face,
The more I wait,
The longer it takes,
It feels like time
Is standing still.
Where ever you go,
Whatever you do
I want you to know that you're on my mind
It's the hardest thing I ever have to do,
To walk away from you
When I wanna' hold you,
It's the hardest thing
In every single day
To let you turn away,
I want you to know that,
This is the hardest thing.
Just let go of your hand
It's the hardest thing
To make you understand that
To love you, feel you
Till the time I'll see you again
It's the hardest thing
Ouuuuuu
It's the hardest thing I ever have to do,
To walk away from you
When I wanna hold you,
It's the hardest thing
In every single day
To let you turn away,
I want you to know that,
This is the hardest thing.
I sleep all night
Right by your side
I love to hear your breathing, breathing...
znam...ja nisam dugo pisala, ali kad krenem pisati, nestane mi inspiracije i onda sve izbrišem... evo, obećajem da ovaj put ne bude tak! dakle, otkud da krenem?... moram se javno zahvaliti svim ženskama na najzakonskijim poklonima ikad, super provodu i svim lijepim željama.. fakat mi je ovo bil jedan od najljepših rođendana jer sam vas skoro sve okupila zajedno oko sebe, a to mi rijetko uspije... oni koji nisu došli...budemo nadoknadili! dobila sam malog bijelog zečića od Martine i Anje, još nema ime jer se svađam sa svojima..oni mu hoćeju dati tako glupo ime...bolje da ga ne napišem! ali izvukla budem ja na svoje.. kod mene doma je bio i fotoshooting, cure su se slikale u svim mogućim pozama na svim mogućim mjestima u mom dvorištu ili po kući! al su slike super ispale... vikend prije smo bile na rođendanu kod Matije. isto je bilo super, opet puno naslikavanja, zajebancije..s nekim ljudima se nisam dugo tak lijepo družila, tak da mi je to jako podiglo raspoloženje! ali slike naravno, još nemam... Matija je kriv, a nema ga do 15.8., na moru je.. onda....sutra....NOĆNO KUPANJE! jedva čekam...već tak dugo to planiramo da nemrem dočekati sutra navečer...kad se sjetim kolko ljudi je reklo da bude došlo, sa kolko njih se nisam družila mjesecima, kolko ljudi je obećalo platit pijaču ...ma ludilo! pa kad se sjetim kaj sve planiram raditi s Martinom, kolko se planiramo naslikavati... e, da...čestitam Teji kaj je prošla na popravnom! BRAVO, ŠTREBERICE! ostaješ ti kod nas, ne budeš nas se samo tak riješila...
sve u svemu, ovo ljeto je baš dobro počelo... završila sam praksu, zaradila hrpu love povodom rođendana i imendana, i prakse, postala puno bolja s nekim ljudima, došla u još bolje odnose sa bratom, skužila da imam najbolje frendice na svijetu i da kolko mi je god teško...uz sebe imam njih! zadnjih par dana mi je bilo dosta teško, al one su mi pomogle...i hvala hvala hvala im na tome! dobili budete izvještaje s noćnog..valjda od Nine, makar mi je maloprije rekla da već ima novi post u pripremi! štreberica... ja idem dalje, odlučujem da puštam neke stvari iza sebe..za svoje dobro!
ljudi, uživajte...pazite kaj radite i ne dajte da vam drugi upropaste ovo ljeto...obećajem, ne budem ni ja...
by: ...ivana...
Budući da je Martina svoje obavila,tj.napisala izvještaj od sinoć,moram i ja nekaj 'ukratko' napisati.Kao prvo:Ivana,sretan ti 17.rođendan,puno bla,bla...to smo ti već sve rekli,tak da nema smisla ponavljati.Želim ti da ti se ostvare svi tvoji skriveni snovi...i da doživiš još puno,puno;sretna,vesela,zdrava.I da ostaneš takva kakva jesi,da se ne mijenjaš ni zbog čega ni zbog ikoga jer te oni koji te vole,vole baš takvu kakva jesi(pogledaj si samo čestitku od jučer i odmah buš znala).Nemoj nikad odustati od onoga do čega ti je stalo,bori se za svoju sreću jer je danas jako teško doći do nje...''Dobri prijatelji su kao zvijezde, ne vidiš ih uvijek,ali znaš da su uvijek tu.''Ja budem uvijek tu uz tebe i kad možda nebudeš znala kaj i kud,da ti pomognem jer zato prijatelji služe.Moram i ja priznati ono kaj je Martina napisala-njezin i Anjin poklon kaj je je,bil je najorginalniji.Svaka čast,di ste samo uspjele spuknuti one slike Ivaninih prvih ljubaviA tek zečić,ma preslatki je,ko plišana igračkica,samo još ime treba dobiti.Bilo se lijepo prisjetiti osnovne,prvih ljubavi,prijateljstva koje ne prestaje.Makar sam mislila da sam se udaljila od nekih ljudi,shvatila sam da je potrebno samo malo više druženja da bi opet bilo sve ko nekad,ko u dobra stara vremena kad smo svi bili nerazdvojni.To me sinoć stvarno najviše razveselilo.Slike su odlične,napokon nekaj koristi od mojeg aparata,nakon dugo vremena.Napokon su svi bili raspoloženi za poziranje(valjda zbog Facebooka).U subotu noćno onda?Nadam se da vrijedi dogovor,moglo bi nam biti predobro.A onda opet Bleki,pa Krapinske,pa Začretje,pa Tuheljska noć,pa Velika Gospa.Ovo bi moglo biti uzbudljivo ljeto.A Martina,onaj 'sweet boy'...još bude neko vrijeme samo prijatelj...jer...prijatelj je najbolja imovina u životu.Stvarno vas jako puno volim i presretna sam kaj vas imam.''Postoje trenuci koje vječno pamtimo,postoje osobe koje nikad ne zaboravimo...''
Samo za Ivanu...
SMS: Do bola
Da budeš sretna, da budeš voljena oduvijek samo to sam htio.Da nekog voliš, taj neko da budem ja,ali to nikad nisam htio.Od mene ostat će,znam,samo sjena kad jednom kažeš mu ''da'' za sva vremena.
-Kako ću živjeti s tim ako ti sreću poželim s njim,a volim te do bola? Kojim ću putem do dna,to samo moja duša zna, ranjena,napukla na pola.
Kako ću živjeti s tim ako ti sreću poželim s njim,a ja te volim više?Al vidim da nemam kud jer na mom srcu uzalud tvoje ime piše...
Budi mi sretna i ja ću usnama osmijeh nakratko da vratim.Vremena imam, život je preda mnom cijeli da za tobom patim.Od mene ostat će,znam,samo sjena kad jednom kažeš mu ''da'' za sva vremena.
...by:nina...