...ako je voljet bio grijeh,ja svoju kaznu sam platila,sve svoje dugove vratila...Osjećam se i tužno...i povrijeđeno...i razočarano...i jadno...ko neko najjadnije biće na ovom jadnom svijetu...sreća...il ljubav...il kaj god,meni nije naklonjena...Napokon se malo sredim...dođem u normalu,zaboravim na sve ružno...sve ono kaj mi se događa posljednjih 4 mjeseca u vezi jedne osobe...i onda se on opet,neznam zbog kojih razloga...pojavi u mom životu...da bi me opet vrijeđal...da bi mi opet nabacil neku krivnju...da bi me opet sve podsjetilo da sam kriva i da bum tu krivnju nosila do kraja života...A najtužnije od svega mi je to da se nakon svega tak ponašamo jedan prema drugomu...da nakon svega samo mislimo kak poniziti jedan drugoga...da nakon svega nismo zaslužili drugu šansu...da ja nisam zaslužila drugu šansu...a stalo mi je do njega...i mislim samo na njega već skoro tri godine...a on misli samo na to kak mi se osvetiti zbog nečega zbog čega se i grizem već 4 i pol mjeseca...zbog nečega kaj nisam htela napraviti...a jbg jesam...neznam zakaj jesam...i ne bježim od toga da sam kriva...i znam da sam zaslužila da mi se to vrati na neki način...al da mi se tak vraća...kaj da uopće očekujem od života...?!'' Once again I'm left asking the wall if there's something wrong with me...''Prihvatila sam neke činjenice takve kakve jesu,neke osobe pomogle su mi da shvatim da treba ići dalje,kak god teško bilo...i onda vidim samo ponižavanje s njegove strane...opet...samo se pitam zakaj sam ja to zaslužila...Ostaje mi samo nada da postoji neko Gore koji sve vidi...sve bi bilo lakše da ga više ne vidim...ne čujem...Kolko god ja njega voljela...tolko me razočaral...jer nisam mislila da u nekome može biti tolko osvete,tolko mržnje...i onda mi može lagati i tvrditi da mi je oprostil?...ne treba meni ni tvoj oprost,ne treba meni više niš tvojega...samo me pusti na miru,da živim dalje...bez tebe...da me svako malo ne podsjećaš na ono kaj smo imali,a izgubili... ''Reci gdje je sve,što drugi nikada imali nisu,kada prestaje ova tuga...?Reci gdje smo mi,zar nije palo dovoljno suza,dal je bolja sad neka druga...''
JEDNA LJUBAV
Čemu sada riječi
neki suvišni razgovori
nepotrebni pogledi
I možda slučajni osmjesi?!
Pustinje u meni više nema
da bi me preko vode
žednu preveo.
I kome su potrebni
nekakvi pozdravi
koji nikada
nisu ni živjeli?!
Čemu, čemu se prisjećati prošlosti
davno zaboravljenih osjećaja
jedne izblijedjele nesretne ljubavi...
JA SAM KAMENJE...
Doveo si me do samog kraja svijeta,
u svemir sam letjela s tobom
i bila sam dio sjajnih zvijezda!
Ali tamo si me ostavio,
sama da budem..
I vratit se po mene si zaboravio..
Otišao si tiho sa stubama od oblaka,
nekim putem kojim moja noga nije kročila.
Za mene nije dovoljna bila
zemlja tvojih snova, tvojih želja!
Ipak htjela sam da mi pokažeš
da sam samo zrno u polju pšenice
i da za mene nisu građene
te tvoje tvrđe i avlije!
Jer u tvom životu ja sam
kamenje od koje se tvoja noga u ljutnji spotiče!
Post je objavljen 30.07.2008. u 16:16 sati.