Popularnost mu je rasla proporcionalno turskim sapunicama, ali on je bio tu puno prije njih. Nekadašnja prijestolnica Istočnoga Rimskoga Carstva, grad Mehmeda II. Osvajača, Sulejmana Veličanstvenog i danas jednako poznate Hürrem (robinja ne ljubi ko dama), sjecište dvaju kontinenata, grad kebaba i rahat lokuma ili Türk Lokumu ili rahat-ul hulküm i još sto sinonima. Da se posjeti Istanbul, ne mora se čekati organizirano putovanje, sve se može solo, s ekipom, yo. Avionska karta u džepu i off you go.

(http://www.photographyblogger.net/30-pictures-of-istanbul-turkey/)

Sljedeće, smještaj. Zato što su Turci, neće nužno varati. Možda hoće. Ali možda će i Hrvati. Traži dok se ne nađe pravi. Super su hoteli na obali Bospora. Evo, Hilton ima 4.4 zvijezdice. Di'š bolje. Osim čiste petice. Javni prijevoz s običnim pukom nije za poslijepodnevne i večernje sate, sardina previše, šta će ljudi, netko mora i radit. Al bolje koristiti taksi. Garantirano najbrži. Možda i na svijetu. Rukama protiv žmigavaca. Za rent-a-car bolje je biti spreman na vožnju bez pravila, stvaranje četiri trake od dvije i rijetkog gledanja na semafore. Širi pojas grada je prohodan. Odnosno provozan. Ali centar – jok. Ovo je grad više od 13 milijuna stanovnika. I puno turista. Enough said.
Europska strana ima dva dijela, k'o Zagreb Zagreb i Novi Zagreb. Kao. Jer nije baš isto. Zapravo je suprotno, al... Uglavnom, „stariji“, turistički dio Istanbula je najpoznatiji po Sultanahmetu. Tu se nalazi Konstantinov Hipodrom koji je u vrijeme Ramazana prekriven kućicama s turskim specijalitetima, ali i drangulijama(turcizam). Aja Sofija, prvo crkva, zatim džamija, danas muzej. Platit ulaznicu i vidi se svašta lijepo. Jedno je od najpoznatijih i najvažnijih remek-djela uopće pa ipak, kad smo tu... Sultanahmet Cam11 ili Plava džamija, najveća nekadašnjega Otomanskog carstva je dobila ime po plavim pločicama svoje unutrašnjosti. Nije skroz plava, samo su uzorci. Al' je velika. Još uvijek je aktivna pa se molitva odvija paralelno s turističkim turama.


Poznata je i džamija Sulejmanija i Cisterna Bazilike kao najveća nekadašnjeg Carigrada. Topkap1 Saray1, nekad harem i sjedište vladara i da, Sulejmana Veličanstvenog. I divna je. Pogotovo u proljeće i ljeto. Krasotica.



Tu je i Aja Irena. Ima još oko 2000 džamija. Ak ćemo realno, slične su, ali ako se nađe vremena za posjetiti njih što više, svaka ima nešto posebno izgledom i povijesnom važnošću. Al ono, nije bed ako se ne ode. Turistički. Na vrhu Zlatnog roga prostran je arheološki park Gülhane, usred gradske gužve kao oaza mira i pjesnička inspiracija i bogatstvo epiteta. I izvor kisika. Velik je. Lijep je. Ima çok krasan pogled na Mramorno more i Bospor, a sve je to omeđeno Teodozijevim zidinama. Baš za popit tursku kavu. Ili fantu. Jedna od zanimljivijih postaja je i kolodvor poznatoga Orient Expressa, veza Pariza i Istanbula iz 19.stoljeća.
Bosphorus Cruise. Prava stvar. Usput pojest koji simit i vidjet’ cijeli Bospor s morske strane. Na europskoj strani, među poznatim hotelima, nalazi se i prekrasna Dolmabahçe Saray1, usred mora stoji Leandrov toranj obavijen legendama o turskoj Trnoružici i Matovilki, zatim Beylerbeyi Saray1, vile i palače na oba kontinenta, ma super doživljaj. I dupini.




I onda si u Aziji. A nemaš uopće osjećaj da si u Aziji. Al i dalje jesi. Nije baš suprotnost europskom dijelu. Osim kaj je novi kontinent. Azija.

Mostom Galata (vratimo se iz Azije) prelazi se u moderni dio grada. Uspinjača, kojom vožnja traje 1,5 minutu jer ipak ima 500 metara za proć, vodi do središta ovog dijela Istanbula, ulice Istiklal (poznata shopping ulica, a njom vozi i Nostalgični tramvaj, funfun) i trga Taksim. A sjevernije se nalazi Pera Palace Hotel u kojem je Agatha Christie napisala poznato djelo “Ubojstvo u Orient Expressu”. Eto, ima taj Istanbul svašta za ponudit!
S vidikovca Pierre Loti pogledom se obuhvaća zapadna i istočna strana europskoga Istanbula. I tu se može naći inspiracija za pjesme. I vidjet Istanbul u malom, imaju makete. Al to se vidi u daljini.


Uz pogled sa Zlatnog roga, tu je i onaj s vrha Galata tornja ili restorana s vrha zgrade u blizini, al za taj restoran treba dobro pripremit novčanik. Znači to su tri. Güzel!

Pa skok do Crnog mora. Nije to daleko, a, hej, Crno more.

Natrag u Carigrad. Party grad. Klubovi se mogu nać oko Taksima, ali posebno su atraktivna dva kvarta - Bebek uz Bospor i elita u Etileru. A zgodno je i otić na malo tradicionalnog partyja. Nargila isto da je uključena. Ne treba sad previše. Malo. A cijene su više - manje kao kod nas.



Doživljaj otvorene tržnice znane kao Kapali Çarş1 je neprocjenjiv. Ogromno. Prostor je zatvoren pa je orijentiranost bitna. Ne spolna. Ako je čovjek dezorijentiran, nije dobro. Cijenkanje je simpa. Biti mlad i nać mlađeg trgovca je isto simpa. Pola cijene minimalno spustit, a i to je malo. Savjet: na tržnicu nosit dimije. 0 ne baš bit blond, al šta sad ak jesi. Tržnica začinima je, moglo bi se reć, uljudnija. Tamo su, dakle, začini, hrana, a Turkish Delight od ruže i komadića badema najfiniji si u životu, ali dobar si i ti s kokosom, al čokolada ti si mi najbolja, još kad imaš lješnjake - ma divno! 0 hrpa čajeva i lude cijene za te pupoljke i komadiće jabuke. No izdvojit koji euro tj. liru nije strašno, zbilja su fantastični okusi. I degustacija uključena!



Evo, hrana za kraj dugog posta. U Istanbulu se, tko bi reko, jede sve što je tipično tursko : simit, nešto ko perec sa sezamom, al nije, finiji je i mekši; börek, ali njihov je u komadićima, ostatak recepta više-manje isto, dobra smo konkurencija; kebab (kao malo točnije je kebap, al koriste obje varijante) jedu ko gospoda vilicom i nožem i rižu uz to, ono što je kod nas kebab tamo je samo jedna od pedeset vrsta, i to kao fast food kebab

lahmacun, ti si fin (to je... slično pizzi, al u Islamu nema svinjetine pa ništa šunka); köfte, zvuči ko ćufte, e pa to i jesu; Onesviješteni Imam, najfiniji si mi ručak u Turskoj (osim pide, e to je njihova pizza, al ima oblik lađe), imaš krumpir i patliđan i nisi neobičan, al si fin; ayran, to je piće od jogurta, nisi neš posebno; baklave, slatke, s tisuću slojeva (dobro ne baš, al skoro); rahat lokumi fini ste, kod nas niste, al kad imate u sebi gul (to je ruža, piju i sok od ruže, al i to imamo) i pistacije i bademe i fini ste isto; Künefe, što si ti fin, svježi sir, slatko, s pistacijem i medom; Sütlaç, rižin puding, i ti si fin, al ne svaka vrsta, ima ih više jel

kava, čaj, čaj na svakom koraku, turski, tamni, gorak ; rak1, šta drugo nego rakija; ma milijun jela imaju i fini su, a imaju i Starbucks i Burger King i McDonald's i nitko ne ostane gladan. Osim ako se posti. A svaka čast post!

Eto.
Ja.
Iva RO