ponedjeljak, 05.01.2009.

Keep on smiling

Podilazi mi kožom. Poput zmije-nečujno. Skliska je i ljigava. Krije oštre zube i otrov u njima. Primamljivo? Da, dragi moji. Jako. Prokleti gmazovi!Šteta zaista što mi se toliko sviđaju. Šteta što mi je teško samoj ne podilaziti im. Odoljeti im.
Grijeh je što je Biblija učinila od Zmija. Ma kakvo zlo!Ha!Molim lijepo, ne izrugujte se moćnijima. Nikad se ne zna što će vas zadesiti. Možda ćete baš tu zmiju jednog dana trebati. A onda vam neće ostaviti ništa doli lijepih ukrasa na vratu. Ah, slatko.

Paranoična sam nešto u zadnje vrijeme. Hrvem se u mraku s time. Baš tamo nastaju moji ''problemi''. U mraku.
Osjećam tuđu prisutnost, zamišljam ugrize na čeljusti,vratu, obrazima. Ne usuđujem se okretati leđa. Čujem zagonetna pucketanja i prijeteća škljocanja,osjećam grube doticaje. Zamišljam hrapavu,ljuskavu ruku na mojem stopalu dok silovito poteže i vuče iz kreveta.
Na ulici u gledam čovjeka i-BUM!Stvorim si priču. U glavi već vidim naslove. Masakr obitelji u turističkom naselju ili Hladni ubojica usmrtio na spavanju(ili tako nešto,u danom trenutku imala sam znatno boljih ideja)
Došla sam na ideju da počnem pisati krimiće. Kako ide, ne bi mi išlo loše.

Tu dolazim do svoje prevrtljivosti.Ubija me to pomalo u pojam. Ta nesređenost. Ali to je, valjda,samo način da se život učini dinamičnijim.Ali…
Reći ću: Ne vjerujete mi. Lažem i mažem. Izmišljam, izvlačim se, izluđujem. Ne slušajte me.

Znate što je najtužnije?

Dala bih sve za nekog tko bi poslušao.



update:
dijagnoza promijenjena:Nisam ja prevrtljiva, ja sam hirovita(uistinu,koja razlika...?!)
To me navelo da se zapitam,ako ikad budem trudna-kakva li ću vas zadesiti?Već sada sve izluđujem(to gledam po sebi,a sebe izluđujem,to je posve sigurno).
riješenje: psihijatar i lijekovi
Ne za mene,naravno.Za vas dragi moji,katastrofa se ne može spriječiti.
00:23 | Komentari (1) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.