ponedjeljak, 29.09.2008.

Primjećujete li vi?



Više ne primjećujem.

Gledala sam po ulicama. Promatrala. Uživala hvatati tračak grča na licima. Utapala se u pogledima. Stvarala zaključke. Smišljala priče.

Više ne primjećujem.

Više..
Nije mi stalo. Za mene, ljudi su bića. Životinje. Njihova tijela tek su odijela duše. Višak kila na trbuhu ili ljupka mreža bora oko očiju. To je ono što ih čini stvarnim.

Više ne primjećujem.

Više...
Nije mi stalo koliko se tko uklapa u standarde. Ne ograničavam okvirima. Ono što tražim na licima jest sreća u onome što se radi. Nije važno koliko čudno izgledalo. Jer, kako sreća može biti loša?

Ne primjećujem.

U potpunosti sam se okrenula svom svijetu. I izvan mog svijeta, ne postoji drugi. Ne pokušavam više proniknuti u tuđe umove ukoliko se ne ukaže potreba. Ne trudim se ispreplesti misli s tuđima.

Ne primjećujem.

Pamtim tek pokrete. Mimiku. Reakcije. Ponašanje. Ono što nas otkriva. Zbog toga ne volim slike. Slika ne prikazuje ono što osoba zaista jest.

Ne uzimam za važno.

Više ne stvaram zaključke. Vidim, poslušam. Ali ne ocijenim kritičnim okom. To je,ionako,tek mali dio slagalice.

Više ne primjećujem.

Ukazano mi je na to malim znakovima. Šok me još uvijek drži.

Kada pomislim....nekad sam se tako ponosila time što primjećujem...


20:12 | Komentari (3) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.