nedjelja, 28.09.2008.

Poput feniksa...uzdignut iz pepela

Bolja vremena su tek pred nama.

Jesu li?Čini se da nije ni bitno jer ja se uzdam u to. Čekam svoju bajku iza ugla. Nije bitno koliko se treba raditi kako bi ju se zaslužio. Nije bitno koliko krvi mora poteći. Koliko patnje moram proći. Što se moglo prije,može se i sada. Nije bitno.
Govorim kao da sam vidjela i rata i umorstva.Nisam,naravno. Ali imam osjećaj da nema toga što moje srce nije osjetilo. Nemojte mi zamjeriti,zato,ako se pomalo iskričavo izražavam. Ipak je tu,i moja dobro znana ljubav za riječi. Važno je,ipak,da ja svoju sreću iščekujem.

Ovaj svijet je toliko nestalan. Zašto onda toliko vjere polažem u ruke sudbine?Zašto vjerujem da se dato vraća trostruko?Odakle ta nada proizlazi?Možda vjerujem da se vrijednost ocjenjuje—prema tome,cijelo vrijeme držim fige iza leđa da sam smatrana vrijednom i nastavljam raditi što bolje mogu. Ako i nisam smtrana takvom, podnijeti ću to stoički. Zanimljivo je i to koliko se pouzdajem u sebe. Prema svemu sudeći,pravi sam optimist. No,znam da kada me neuspjeh satre, nešto me presiječe u dnu trbuhu i samo se poželim sklupčati u krevetu. Ali to ubrzo izblijedi. Da li se ja to zavaravam? Ne znam,zaista.Mislim da tajna možda leži u tome,što su razočaranja koja sam prošla bila ''manjeg pakovanja''za moju dušu. Grizem se,zapravo,svakog puta jer zamislim/gledam razočaranje na licima. Jer moji neuspjesi,čini se,više pogađaju meni voljene nego mene samu. Možda jer znam da sve prođe. Jer znam da ću se svakog puta ustati nakon pada. Što mi, uostalom, preostaje?Život ide dalje,ne čeka. Što bih ga trebala provesti u sažaljenju i jadu?
Možda se čini dramatičnim moj način razmišljanja(ovako na monitoru kao što se meni čini),ali ja uistinu tako razmišljam. Ponekad to mrzim,ali ne vidim drugog puta. Iako ni ovaj nije utaban,čini se sigurnim. Mislim da više očekivati ne mogu.
Svjesna sam toga da to sve već sutra može biti izbrisano,da me auto može pomesti s ceste,da grom može udariti u koprive. Ali ne razmišljam o tome.
Jer smatram da je moja volja,moja žudnja za probitkom snažnija nego li smrt.
17:15 | Komentari (1) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.