Prosvijetli me. Prosvijetli me,Ti,ma tko god da bio. Predajem ti se sada i u ovom trenutku. Svoje tijelo odmah ti dajem. Nije ni važno,tek je još jedno odijelo duše.
Da.
Dajem ti i samu dušu,brižno umotanu u pokrivače. Dajem ti sebe,sve što sam bila,što jesam,što ću biti. Dajem ti sebe. Čini sa mnom što te je volja. Nije ni važno.
Pošalji me u rajska groblja. Pusti me među mramornim pločama. Pusti me da hodam naokolo. Da mi se sjeta i nemir uvuku pod kožu.
Potpetice će mi odzvanjati pločnikom između raka, a bijele ruke će posezati za zvukom. Spodobe će me motriti iz svojih vječnih skrovišta. Nezainteresirani. Činit će se mirni kao na kakvoj čajanci. Ili sastanaku za igranje karata. Blijeda starica će kraj osušenog cvijeća mijesiti cigaretu između naboranih usana. Odmahivati će glavom kao da želi reći: ''Ne radiš to dobro. Ne radiš to dobro.''
Pusti da njihova mirnoća usadi u mene plod sumnje.
Prolazit ću ispod drveća i sklanjati se od ruku koje očajnički grabe,a u glavi će mi odzvanjati njihov zov. Vapaji. Jecaji. Slike će mi se bojiti pred očima. Njihova patnja oslikat će moju dušu.
Pošalji me ispred niša. Mjedena slova pekući će se urezivati u moje pamćenje. Pred očima će mi svanuti sablasan prizor. Tri godine. Što tijelu čine tri godine? Meso istrulilo,duša ishlapjela. Samo kosti.Prah. I uvelo cvijeće.
Tog trena gotovo osjetim njenu bijelu kožu pod prstima,vidim muku u plavim očima.
Prisjetim se vapaja koji su izvirali iz sobička dok smo u tišini ručali. Ne obazirući se.
Prisjetim se……mlitavosti tijela. Umirujućeg smiješka na usnama.. Ridaja. Sloma. Poricanja. Uspomena. Smijeha. Žaljenja.
Ležala sam tako skvrčena sinoć ispod pet deka,tresla se ili od hladnoće ili od jecaja. Jedno pitanje rezalo mi je utrobu.
Zašto si otišla?
I bilo me je sram. Jer nisam znala što bi rekla kada bi znala da najveselije dijete nije sretno.Što bi rekla kada bi bila tu da zna o čemu njeno najmlađe razmišlja.
I srce mi je krvarilo.Jer sam toliko razočaranje.
Vjerujem.Cijelim srcem.
Jer dobra sam u laganju sebi.
Srce je čovjekovo poput duboke vode.
Ne samo da ću umrijeti prije,a ne poslije.Umrijeti ću sam i osamljen.
Sretni svi koji nisu ljudi jer se ne moraju nositi sa saznanjem koliko je njihova vrsta iskvarena i očajna.
Jedno od proturječja ljudskog srca je sljedeće:Bog ne želi vidjeti nijednu osobu jedinstvenom u svom odnosu s Njime,a opet mi ljudi gledamo jedni druge kao nepresušne izvore kreativnosti i jedinstvenosti.
Za pet minuta ću opet biti nakratko dobro, ali sada mi se čini kao da umjesto glave imam Slapove Nijagare, ali bez buke,samo magla i pjena,bez osjećaja gdje prestaje zemlja,a počinje nebo.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam kao usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
Bez ljubavi, žudnja postaje prijevara,surogat za pravu stvar
Ja žudim, da tijelom poteče mi krv
jer kamen je samo kamen.
Ja čekam i čeznem u hladnoj samoći.
Zar ne može nitko smjelosti smoći
da život mi vrati i plamen?
Ja sam stanka između dva tona
koji se jedva međusobno slažu
jer ton smrti hoće viši da je.
Ali u tamnom razmaku se slože
dršćući oba tona.
I pjesma lijepa ostaje.
Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.
Čovjek bez mašte je čovjek bez krila.
Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.
Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao.
Najveća stvar, koju čovjek u ovom svijetu može napraviti, je izvući najviše iz onoga što mu je dano. Samo je to uspjeh, i ništa drugo.
Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni.
To live a creative life, we must lose our fear of being wrong.
Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kiča vlada diktatura srca.
Sad mislim da mi je i lakše jer sam sama. Ne ovisim o nikome. Ne trebam nikoga.
I koliko dugo cu tako uspjeti?
Ljubav je bol,i kad-tad prelazi u ranu.
Svaka minuta očekivanja bila je lažna.
Sretni ljudi nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne.
Sve ostalo je samo prašina i ples dok noge ne otpadnu.
Vjerovati je samo pola posjedovanja.
Ne želim biti dio ničega. Ja sam cjelina.
Ne želim pripadati nikome. Ja nisam stvar.
Ne želim se pokoriti tuđim uvjerenjima. Ja imam svoja.
Ne želim prihvatiti da nešto ne mogu. Ja mogu sve.
Ne želim slijepo slijediti druge. Ja želim biti vođa.
Ne želim gaziti po nikome. Mjesta ima za sve.
Ne želim čekati da nešto dođe k meni. Ja dolazim do željenog.
Ne želim stajati na mjestu. Ja trčim naprijed.
Ne želim da me pogreške slome. One su samo pokazatelj što trebam ispraviti.
Ne želim biti opterećena porazima. Želim se usredotočiti na pobjedu.
Ne želim gledati u prošlost. Želim biti okrenuta budućnosti.