četvrtak, 07.07.2022.
Odrasla sam, Ita. Ne znam vidiš li to?
Vidiš li ove izdajničke bore koje su mi se počele skupljati oko očiju, oko usana.... na čelu su duboke, njih se više niti ne trudim sakriti. Ne usudim se više fotkati iz blizine, lovim neke čudne kutove na kojima se ne vide moje godine.... Sad imam koliko si ti imao kad si zauvijek sklopio oči i ostavio me... Ostavio nas... ostavio tog malog klinca koji te obožavao...
Vidiš li to moje dijete kako je odraslo. Već je muškarac, onaj pravi muškarac koji zna obiteljske vrijednosti. Svašta ga je u tom mladom životu do sad snašlo, za dobar dio toga je moja krivica. Kao da sam se izgubila nakon što si zauvijek otišao. Kao da sam ostala zarobljena u tom našem vremenu.
11 godina je prošlo, 11 jebeno teških i dugih godina u kojima sam se izgubila. Čitavo vrijeme imam osjećaj kao da sam išla do pakla, ali nikako da se vratim nazad.
Gledam to dijete, prebrzo mi je odrastao. Kao da prije nisam shvaćala da odrasta. Sad me lovi strah da me i on ne ostavi.... da ne ode kod tate kad krene u srednju školu... osjećam da ga gubim, svakim danom sve više, a znaš da ja nisam u stanju podnijeti još jedan rastanak.
Sama sam.
Vidiš i sam da sam sama iako već dugi niz godina gradim sliku zajedničkog obiteljskog života.
Sama sam.
Sama liježem navečer u krevet, pustim neku glazbu za meditaciju, ti dolaziš u misli. Grlim jastuk viška u krevetu, grlim plišanu životinju koju si poklonio malome kad je imao 3 godine... onu s kojom je on spavao, pa je sad kao preveliki, iako, kad ga budim ujutro za školu nerijetko ga nađem u zagrljaju drugog plišanca. Ovog sam mu uzela. Malac već sad shvaća da je meni potrebniji nego njemu.
Sama se budim ujutro. Veliki je krevet, udoban. Ali nema tebe da se ujutro još rastežemo po krevetu, malo mazimo ili samo zagrljeni ležimo jedan kraj drugoga prije nego nas uzmu sve obaveze.
Sama postižem uspjehe u poslu. Znaš one na koje si me ti tjerao? Kada si mi govorio - mala, budi najbolja, pokaži tko si... mala, daj uči, daj to spremi, daj budi na ponos svima. Ti si bio taj koji je iz mene izvlačio najbolje. Ti si bio taj koji me je gurao naprijed, koji je u mene vjerovao, koji mi je bio podrška, koji se veselio svakom mom uspjehu, koji si, ako je bilo potrebno, plakao sa mnom.
Znam da sam ti bila sve jer si i ti meni bio sve.
Znam da sam sa tobom prvi i zadnji puta u životu bila sretna. Apsolutno sretna.
I onda mi je netko u sekundi uzeo tu sreću i okrenuo život.
...a za sve ostalo što mi se dogodilo sam apsolutno sama kriva...
