assilletta a Firenze

Svaku nedjelju skola organizira posjet nekom odredistu u blizoj ili daljoj okolici Firenze. Ove nedjelje to je bio San Gimignano i Siena. Krenuli smo oko 9 ujutro. Posjet malom gradicu San Gimignanu (oko
30 000 stanovnika) bio je kratak, nekih sat vremena, vidjeli smo glavne trgove i posjetili crkvu San Agostino, prekrasno oslikanu, sa jednom posebnom freskom na kojoj je prikazan Bog koji salje kugu na San Gimignano. Vidjeli smo sa jednog tornja prekrasan pogled na grad i toskanska polja. Sve u svemu, simpatican gradic.

U Sienu smo dosli oko 12, vidjeli najstariju nacionalnu biblioteku, najstariju palacu itd, pa smo imali pauzu za rucak. Pojele smo sendvice koje smo ponijele (ne da mi se riskirat sa talijanskim pizzama) i onda uzele prebolesne ogromne sladolede na tom glavnom trgu, Piazza del Campo. Na tom se trgu dva puta godisnje odrzavaju trke konja. Na zalost, nije me potrefilo, ove godine je jedna bila 2. srpnja a druga je tek 16. kolovoza. Nakon pauze pogledali smo Duomo i jos neke stvari usput, sve u svemu nije bilo preoptereceno al smo dosta hodali. Nije ko u Zagrebu, gdje je sve ravno, Siena je smjestena na 3 brezuljka pa gdje god ides penjes se i spustas, penjes i spustas, sto je dosta naporno.U Firenzu smo dosli u pol 7, i ja sam odmah s busom otisla kupit kartu za vlak za povratak, da ne zvisim na kraju. Cekala sam prokletih sat i pol. Poludila sam Dvadeset saltera, a samo tri rade dok sto ljudi najmanje ceka u redu. Da stvar bude bolja, karta mi je ostala doma a mob mi je crko pa kad sam napokon kupila kartu nabadala sam put kuci ko corava Ne moram vam rec da mi je bilo dosta svega.

U ponedjeljak su u skoli spojili dva peta stupnja tako da sam sad sa svojom "dragom" cimericom Laurie koja nam sve vise pije zivce. Uzima stvari iz kuhinje i ne vraca, nikad ne pere sude, ne nosi smece, i stalno dovodi neke frajere tako da me strah uc u vlastitu sobu. Ili recimo dodem doma i skoro me infarkt strefi kad uletim u sobu i nadem frajera na krevetu. Ona me, naravno, ni ne upozori. Poslije skole, rucka i odmora Lukas, Tati, Marta i ja otisli smo malo po ducanima, ali opet ne nesto uspjesno. Ali sam si kupila slatku haljinicu sa leptiricima za 15 eura. Vratili smo se, vecerali, popili pivu i otisli u Yab, disko koji nije predaleko, nekih 15 min hoda (ovisi o stiklama ali nakon sto sam umrla u petak, tu ih vise ne nosim). Vjerovali ili ne znacenje je Yab= you are beautiful. Weird...
Lukas i Marta su se nesto krivo dogovorili tak da on na kraju nije ni zavrsio tamo. Ona je bila sa ostalom ekipom iz Poljske, a Tati i ja sa Yami, Paolom i jos jednom njihovom cimericom. Sve u svemu Yab je bio razocaravajuc. Tati se nabrijavala na njega otkad sam ja tu, a pon je bio zadnja vecer prije ljetne stanke pa je bilo krajnje vrijeme da odemo. Ali prostor je mali, zagusljivo je (iako se ne pusi, na sto se nikako ne mogu naviknut), muzika i nije bila neka i tako... Oko jedan smo odlucile otic, pa mozda svratiti do Salamance (to je disko do nase skole, ne znam jel sam pisala) al na kraju putem prema tamo smo zakljucile da smo preumorne i samo produzile doma. Al eto, kako kaze Tati, sad mozemo rec da smo i tamo bili. Ona je inace vec sad u brigama kakve ce joj nove cimerice bit jer sve tri odlazimo ovaj tjedan, i uzela je jednokrevetnu sobu, seli se za desetak dana jer joj bratic dolazi preksutra i spavat ce kod nje na crno pa da ne bi imala problema s cimericama.

Imala sam namjeru stavit neke slike al ispalo je na kraju da se u ovom net caffeu ne mogu skinut tako da cete malo cekat.. Treba mi odmora jer sam bila u obilasku palace Pitti sa Martom (skuhale smo se) a veceras bi trebali do Central parka jer je navodno i tamo danas zadnja vecer. Fukin' Ferragosto! Tati je ocajna jer se sve zatvara a ona je tu cijeli osmi mjesec. Do daljnjeg vas pozdravljam.. pusa

IVONA HAPPY BIRTHDAY, BUON COMPLEANNO, SRETAN RODENDAN! SVE NAJBOLJE I LUDU PROSLAVU I PROVOD NA MORENI


UPDATE 26.7. 17.32

Izgleda da necete docekat slike. Naime, moja malenkost je uspjela popusit fotic jucer u Central parku. Ako se ne dogodi cudo, odu moje uspomene. Ne moram vam rec kak mi je..