“Što ima novo?”
U našim svakodnevnim susretima, često se može čuti to pitanje. Nerijetko ga i sami postavljamo. Ponekad ga postavljamo srdačno i s iskrenim zanimanjem, ponekad iz pristojnosti ili navike, ponekad tek da ispunimo tišinu koja se nenadano zadesi među nama.
“Što ima novo?”
Olako postavljenom pitanju gotovo redovito se odzivamo nepromišljenim, olako izrečenim odgovorom. U toj površnosti dogodi se čak da se, nakon što na to pitanje damo ili dobijemo odgovor, naš razgovor nastavlja nesvjesnim ponavljanjem istog pitanja.
“Što ima novo?”
Odgovori znaju biti različiti. No, najčešće se čuje: “Sve je po starom.” “A što bi moglo biti novo?” “Ništa novo.” “Vrtimo stari film.” “Da novo?! Sve je samo starije i starije.” Ili nešto slično.
Kao da time želimo i sebe i druge uvjeriti da su naši životi, svijet u kojem živimo, nepromjenjivo sivi, bezlični, bez prave budućnosti. Kao da time želimo opravdati nedostatnost - ili i odsutnost - našeg povjerenja, naše dobre volje, našeg truda i naše nade.
Sveti Franjo Asiški ovo je pitanje postavljao na drukčiji način. Kad je razgovarao sa svojima - a on je svojim smatrao svakoga koga je susretao - rado ih je pitao: “Što ima novo u ljubavi Božjoj?” Na taj način postavljeno pitanje nužno je tražilo promišljenije i proživljenije sročen odgovor.
“Što ima novo u ljubavi Božjoj?”
Ako nam je stalo da na ovo pitanje odgovorimo iz duše, valja nam pomno razgrtati prividno sivilo naših dana i ispod svih ustaljenosti i navika otkrivati biser po biser koje nam život svakodnevno dariva, a koje mi olako zanemarujemo pridavajući veće značenje onome što nas svojom ispraznošću umara ili okrada.
Ne, nikome nisu uskraćeni biseri dobrih misli i riječi, nježnih dodira, poticaja koji obnavljaju život. Nikome nije uskraćeno da može započeti iznova. Nikome. Zahtjevnost i darežljivost života ni na koga ne zaboravlja. No valja nam smoći smjelosti i učiniti prvi korak. Ili smoći još više smjelosti i prepoznati da je netko učinio prvi korak prema nama, te mu krenuti ususret. Valja nam vratiti se u maticu života. Ma koliko nas ona iscrpljivala, ispraznost nas iscrpljuje neusporedivo više. Život je dobar. No, to ćemo razumjeti i iskusiti samo ako mu se odazivamo svojom dobrotom.
“Što ima novo u ljubavi Božjoj?” Ili da isto pitanje postavim na srodan način: “Što ima novo u ljubavi ljudskoj? Što ima novo u našoj ljubavi?”
Stjepan Lice
