24.05.2009., nedjelja
A budalo.
|
Manje pij. Više šuti. Manje piši. Kriste premili. |
11.05.2009., ponedjeljak
... II
|
Sve se događa ciklički. Malo ti pušiš kurac životu, onda život puši kurac tebi. Onda jedan drugom pušite kurac. Ta pušenja falusa su divna, sa svih strana, dokle god nije apatija u igri. I onda na kraju sjediš u spavaćoj sobi svoje prijateljice i pišeš sranja jer je to jedino mjesto na kojem možeš bit. I tak, sjediš. Nemreš ni pušit, al to je dobro jer ionak previše pušim. A i kurac životu isto, da. Sad je to razdoblje. Jedino svjetlo koje se događa je ono laptopćeg monitora i to je ok. I odjednom ni zvuk na laptopu ne radi, ali i to je ok, jer stvari ponekad ne rade. Mislim da sam si danas nagnječio palac i da će bol koju osjećam te nemogućnost korištenja spornog trajat. Ali to tako biva. Pušeć tako kurac životu, zaključujem da će to tako jednostavno bit zauvijek. I nije problem. No, svejedno se koji put malo usrano borit s onim kaj osjećaš u vezi apsolutno svega kaj poznaš i voliš. Koji put te stvari postaju jako jebeno daleke i samim time, usrane. Recimo, ja sam kroz zadnjih par mjeseci ujebo posao, vezu, auto, vozačku i valjda još pokoju stvar. Ziher. Ali to tako ide. Svijet je smeće, a i mi smo. Bože koji nas mrziš, iako ne postojiš, nije li to prekrasno? Jest, sine čovječji. Jebi si mater. Evo, jebem. Bravo. |
...
|
Koji put se jednostavno osjećaš sam, zakurac i dnasto. Iako objektivno nisi ništa od toga jer onak, nisi ništa od toga. I onda ljudi većma šute, a ja imam potrebu to reć svijetu. Ne znam zakaj je to tak, tak je. Oduvijek je bilo tak. Ili svijetu ili toj nekoj jednoj osobi koja kuži da je sve kurac od slona, pa se onda fino tome možete smijat znajuć da ste šupci svijeta. No, koji put te osobe nema i ti si šupak svijeta, svijet je šupak sebe i svi si jebemo mater. Ili šutimo. I tako, logično, onemogućeno mi je komentiranje čak i na vlastitom blogu. Svijet je igračka glupih. |