ovo fakat više nema smisla

20.04.2009., ponedjeljak


Kao i nekoć, opet nemam pojma kako bih naslovio ovo
Kad sam prvi put počeo pisat blog, bio sam u debljem kurcu. Zato sam ga i počeo pisat. Nakon nekog vremena, prijatelji te jednostavno mrze jer si golemo kukavno govno smrti i posvemašnjeg užasa, te pribjegavaš metodi maltretiranja masa. Kako su ljudi voajerski šupci, malo po malo počinju čitat. To se ovaj put neće dogodit jer sam em nevidljiv poradi administratorske zabrane, em me se sjećaju samo čudni ljudi koji vjerojatno više ne čitaju blog. To je dobro. Blog je govno, no eto, ja mu se još jednom vraćam, kao što sve u životu funkcionira u nekakvim usranim ciklusima. Tako se i moje vraćanje blogu vezuje uz masivno govno koje mi se u životu događa, a čak sam ga dijelom i sam izazvao, kako to obično i biva kod mene.

Nedavno se stanoviti mlad mladić na forumu obratio pučanstvu s nekakvim ljubavnim problemom u kojem je on bio iznimno psihotična prispodoba katastrofe. Svi su ga pljuvali. Ja sam ga branio. Znao sam kako je to bit dno govna. A onda sam mu na skypeu objasnio kak ga kužim, ali kako griješi jer je to sve iznimno jednostavno i kak sam ja užasno mudar, jeben i kak se to meni nemre dogodit. Isus je čuo kako se kurčim i poslao mi munju govna u tijelo. Ta munja govna je učinila da osim što su mi okolnosti bile najgore ikad na svijetu, u prekidu s djevojkom, počnem poluintenzivno druženje sa ženom koja ima problema sa razumijevanjem funkcije te položaja glave i guzice, što je naposlijetku učinilo da i ja poprimim te karakteristike i zajebem sve kaj se može zajebat hodajuć svijetom. Hodaš svijetom i zajebeš, to je to. Šta god radio, zajebeš.

Interesantna stvar kod takvih momenata je da si potpuno glup. Imaš opet 17 godina, golem osjećaj da te svijet ne razumije (iako te naravno razumije, samo ne odobrava), i toliki si kaos do mjere da je bipolarnost understatement. Nije to simona gotovac glupost. Ona samo lebdi poljanama života i ima smajl svijeta sreće i nerazumijevanja. To je glupost u kojoj se od teorije do teorije mišljenje i stav mijenjaju u tolikoj mjeri da nikad ne moraš otić u amerike na rollercoaster, jer znaš da je to adrenalinski kurac u odnosu na ovo.

Kao što sam masu puta napisao, oh virtualni egzibicionistički dnevniče, nisam dobra osoba. Ali zato imam muda i herca za nekakvu istinu. Većina ljudi oko mene to nema te im je odgovor na većinu novih okolnosti u životu "ne znam". Meni je ovaj put to "ne razumijem", no dobro. Zapravo, i sad sam šupak smrti jer ništa ne pišem direktno. Al valjda budem. Htjedoh reć, www.myspace.com/thoughtofthedaymusic

Još jednom. S obzirom da sam u kurcu, vjerojatno će mi se skribomanski moment protegnut i na pokoju interesantnu priču. Možda čak večeras, iako imam samo 3 cigarete, pa bi radije spavao. Eto.
- 03:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>