24.12.2004., petak
|
Sjedio je u autu. Frajer do njega palio je nekakav polo il tak neki usrani njemački proizvod koji balkanci tako vole. Valjda briju da je super jer je napravljen tam di je dedin susjed zaradio za benzinsku. No nije razmišljao o tome. Frajer je otišao. Nonšalantno frajerski je izašao iz auta te stisnuvši dva puta lock gumb učinio je da se auto ne samo zaključa, nego da napravi i iritantni američki tuut pritom. Onda se jednako nonšalantno naslonio na zgradu i podijelio s trenutnim kvartom sadržaj duše te tijela. Nije bio neki mocan sadržaj, ali godilo je riješit ga se. Oh, on je ja, kako iznenađujuće. Oh, pobogu, kako samo? Ne, fakat. Pijan sam ko deva. Vozih neku dijasporu doma. Ma simpa su cure. I jedna se dobro ljubi a druga je samoprozvana emotivno oštećena drolja na relativno moćnom položaju u društvu. Prva se bavi umjetnošću, nije li to divno end staf, rekoh. Isuse kak sam razbijen. Isuse. Nemerem sad nikaj. ALI! Sretoh Idu iz lolobriđide, o da. Rekoh joj za hvalospjev na blogu, ako je to opće ono kaj sam napisao. Ma neam pojma, svakaj sam radio veceras. Al jebo to sad. Noć. |