|
Jebote, totalno sam nadahnut. Eto, nisam ni spojen na velebna prostranstva interneta trenutno, al moram napisat ovo. Mislim, jebo mater. Reko, kakav bi si ja spot delal. Ono, sister tu pregledava neke košulje i nađe neku kaj mi je dala majka od bivše mi meni. Jebote, košulja je čista strava. Ali ono, žasu. Zelene i ljubičaste štrafte i to okomite te onak nekak fluorescentne, tak da te peče mozak dok okom zapneš za paklenu krojačku tvorevinu. I sad, obucem ja tu košulju i odmah moment nadahnuća. U momentu nađoh se razdrljen, s onih 16 nestašnih dlaka koje posjeduju mlada mi, gotovo dječačka prsa rekli bi neupuceni u moju biološku starost. Oh, nadahnuća. Kao da je svemirska muza užasa i patnje sišla s neba drito u taj gotovo negledljiv odjevni predmet te mi prišapnula ideju od koje se rudlaju dlake lijevog jaja samo tako. Spoznao sam. Ćofi i zlatne felge. Da, dobro ste vidli. Ćofi i zlatne felge lajtmotiv su tog fantastičnog spota. I moje dlake. Ima ih aproksimativno šesnaest. E sad, klousap na taj nestašni žbun pored kojeg se nalazi lanac od najfinijeg zlata zlatara kojeg se reklamira po raznim televizijama dične nam rvacke države. I sad, kamera se udaljava i tu dolazi do izražaja moja pojava u dubrava gti ćofiju sa zlatnim felgama, čupavcem volanom, sicevima na tufnice, las vegas kockama veličine njujorka i glomaznim zvučnikom urešenim zlatnim uresima na stražnjem sicu. Kamera se udaljava a ja repam socijalu. Dečki z kvarta su u banani, droga jebe mater, ja jebem mater. Dolazim z ćofijem pred šalatu, i tu je pizdarija. Moram napomenut da su felge na ćofiju minimum 19 i da je krov odrezan ubodnom pilom. Izlazim van u paklenoj košulji i everlast kratkim hlacama u kratku mrkvu te blagom fucom na glavi. Mogu imat i solo brk, jer repam na njemačkom. Pičke iz gajeve i ekipa me čeka na onom minimalnom bazenu na šalati gdje se vraški dobro provode zalijevajući se vodom iz istog te pijuć bezalkoholna pića od sponzora. Frajeri imaju euroturs istetovirano na podlaktici. Pičke su dobre ko kruh, svi su nasmješeni, vraški se dobro zabavljaju. Šeretski im se smješim i tu bacam spiku sa socijale na zabavu i igru. Ekipa repa u valovima. Idu rukama i vičeju hej-hou. Kao, zajebano je, ali i dalje se znamo šaliti i biti prava ekipa. Djevojke se lagano skidaju. Cobra, dugi, beli, štanga i flomić već pomalo drpaju komade a neki diskretno vade kifle koje su onda, ukoliko ugledaju obzorje, obneviđene natpisom «kifla» ne bi li izbjegli snebivanja naroda i povecali gledanost doticnog programa. Ja ne vadim kiflu, jer nema dovoljno malog fonta da se napiše «kifla». Tu je šega i zabava, očito je da se ljudi koji idu na šalatu dobro zabavljaju. Luda zabava, ko u reklamama za pivo. Svi su retuširani ne bi li bili lijepi poput arijevskog momčića na kinder čokoladi. Tu prestaje zabavni dio spota i ja se vraćam u dubravu, pljujuć po obližnjim prosjacima koji nemaju za kruh te se ne znaju zabavljati kao mi koji se zabavljati znademo. Nekoliko penzionera pokušavam pogodit automobilom, ali nemrem jer mi 19 gume to ne dopuštaju. Skreće se polako i oprezno. U dubravi spot završava u prostorijama obližnjeg kulturnog centra gdje su preko aktera u svrhu cenzure glomazni natpisi tipa «droga», «čudan seks» i tako dalje. Sad, ja bi snimio 4 pjesme za taj spot. Jedan socijala rep, things of less importance, jedan narodnjak i jednu tehno disko dens poskočicu. Vidjeh vani kako ljudi snimaju 4 verzije spota za jednu pjesmu, a to je kurac. Snimit 4 pjesme, a sve ono, ćofi, zlatna felga, lagana fuca i ekipa. To je situacija. I lagani solo brk. Tako bi ja snimio svoj prvi, odnosno svoja prva 4 spota. Napominjem da je za sve 4 pjesme totalno isti spot. Isti. Kakvo je vaše viđenje svjetske video produkcije 'tisućitih? p.s. kod ane sam. hranim mačke. stari joj sad dolazi. ubije me nogom ako me nađe na netu. oh, jada i užasa :D |